Yuichiro Okazaki i Toshiyuki Niino izvrsni su u davanju otkaza. U posljednjih 18 mjeseci napustili su najmanje 1500 radnih mjesta. Ovaj tokijski par ne napušta svoja radna mjesta. Oni su osnivači start-upa koji nudi usluge zaposlenicima koji žele dati otkaz, ali im je u tome potrebna pomoć.
"Većina ih se boji svojih šefova", kaže Okazaki. "Oni znaju da će njihovi šefovi reći: 'Ne, ne možete odustati.' ''Mislim da je to zbog japanske kulture koja smatra da je napustiti bilo što loše. Zato se ljudi kada žele odustati od posla koji ne žele raditi osjećaju kao loše osobe'', dodaje za BBC. Tu nastupa Senshi S i njihova usluga - Exit. Za novčanu naknadu oni će nazvati šefa njihova klijenta, a pomoćnik će dostaviti ostavku. Ponekad nije jednostavno, potrebno je i po nekoliko poziva, a u nekim slučajevima tvrtke odbijaju surađivati s Exitom i traže da zaposlenik sam dostavi poruku.
No kada je jednom gotovo, olakšanje za klijenta je golemo. ''Imali smo klijenta koji nas je nazvao Mesijom. Čovjek je želio otići sa svog posla 10 godina i stvarno je patio'', priča Okazaki, koji procjenjuje da u Japanu ima oko 30 tvrtki koje nude sličnu uslugu. U toj zemlji, naime, kao i u Hrvatskoj, ljudi tradicionalno ostaju kod istog poslodavca do kraja radnog vijeka, no posljednjih godina budi se svijest i sve više ljudi mijenja radna mjesta, do čega dovodi i manjak radne snage.
''Ljudi se mijenjaju, ali kultura se ne mijenja, tvrtke se ne mijenjaju ... i zato nas ljudi trebaju", kaže Okazaki.
Što ako, umjesto neugodnog razgovora, jednostavno nestanete?
Naravno, ako netko drugi preda vašu poruku, to je jedan od neobičnijih načina da podnesete ostavku, ali kako napustiti posao, dilema je s kojom se u Japanu suočava velik broj ljudi. I dok je razgovor sa šefom vjerojatno još uvijek najpopularnija opcija, mnogo će ovisiti o načinu na koji odlazite.
Što ako brzi odlazak ili pronalazak novog posla nije ono što ste imali na umu? Možda čak saznate da to ne možete učiniti? Što ako umjesto neugodnog razgovora sa šefom jednostavno nestanete?
Ovaj oblik ponašanja na radnom mjestu poznat je kao ''ghosting'', što bi u doslovnom prijevodu značilo ''poput duha''. Izraz je to koji se razvio u ljubavnim odnosima, a znači iznenada okončati sve kontakte bez ikakva objašnjenja. Sada se čini da taj oblik ponašanja prelazi i na ponašanja na radnom mjestu. Krajem prošle godine američka središnja banka u svom je godišnjem izvješću spomenula taj fenomen.
Chris Yoko, koji vodi tvrtku za web-dizajn u američkoj državi Virginiji, imao je bizarno iskustvo s izvođačem koji je trebao dovršiti projekt od kuće.
''Čovjek je počeo raditi s nama. Činilo se da se dobro uklapa, izgledao je kao istinski dobar dečko. Počeli smo s prilično jednostavnim projektom prema našim standardima. Složio se, ali kada je stigao dan isporuke, nije bilo ničega'', objašnjava Yoko.
Na više mailova i telefonskih poruka jednostavno nisu dobili odgovor. Čovjek nije došao ni na još jedan sastanak o projektu. Na kraju poslodavcima nije preostalo ništa drugo nego da posao daju nekom drugom.
Nedugo nakon toga muškarac koji je navodno bio prijatelj zaposlenika koji je radio na projektu poslao je poruku tvrtki da je njihov zaposlenik poginuo u prometnoj nesreći te zatražio porezne obrasce koje treba obitelj. No nešto je bilo čudno u cijeloj situaciji, pa je vlasnik tvrtke Yoko provjerio društvene mreže svoga bivšeg izvođača radova. Na društvenim mrežama činilo se da je izvođač vrlo živ. Zapravo, upravo je odgovorio na rođakov tvit o dolasku na obiteljsko okupljanje.
''Odgovorio je i objavio svoju sliku s viskijem u ruci te napisao: 'Ne samo da ću doći, nego donosim i ovo''', objašnjava Yoko. ''Napravio sam screenshot i poslao ga njegovu navodnom prijatelju te napisao: 'Hej, dobre vijesti, čini se da je on sasvim dobro!'''
Pretvaranje da si mrtav kako bi izbjegao posao koji ne želiš zapravo je ekstreman primjer. No ''nestajanje'' bez traga i prekidanje svih kontakata s poslodavcem je u porastu.
I poslodavci se nekada ponašaju na taj način
Jedna zaposlenica, članica srednjeg menadžmenta, u Velikoj Britaniji (koja je željela ostati anonimna) rekla je da je napustila svoju tvrtku, iako je imala ugovor na tri mjeseca, jer je pronašla novi posao na kojem su je odmah trebali, pa je otišla.
To se dogodilo rano tijekom njezine karijere, na vrhuncu recesije. Kaže kako je njezin odlazak uvelike odredio ''nesiguran i nestabilan'' odnos s poslodavcem.
“Imala sam kolege koji bi išli na ocjenjivanje na kraju godine i nikad se ne bi vratili jer su bili izbačeni iz tima. Vidiš kako tako nešto može napraviti poslodavac, pa onda kao zaposlenik pomisliš: 'Ja zapravo ne moram doći sutra.'"
Zapravo, ona je možda u pravu. Nisu samo radnici ti koji su nestajali bez riječi. Dobar broj ljudi poslat će prijavu za posao koju potencijalni poslodavac neće nikada primijetiti niti na nju odgovoriti. Drugi nikada neće dobiti povratnu informaciju nakon razgovora za posao. Jedan je mušarac ispričao za BBC kako su ga potencijalni poslodavci jednostavno ignorirali nakon što im je poslao strateške dokumente, položio testove i prošao tri kruga razgovora.
''Nestajanje bez traga'' može imati dugoročne posljedice
Chris Gray, direktor tvrtke za zapošljavanje Manpower UK, kaže da je činjenica da radnici mijenjaju svoj odnos prema poslodavcima zbog procvata tržišta u razvijenom svijetu. Niska stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji znači da je radnicima lakše promijeniti posao. I Gray priznaje da se vrlo malo može napraviti kada je nekome dosta.
"Jednom kada izgubite vrijeme na nekoga tko je jednostavno nestao jednostavno nemate više ni energije ni vremena da otkrivate zašto je nestao", objašnjava Gary.
"Mislim da je sve što možemo učiniti postati proaktivni u izgradnji baze talenata, graditi odnose što je prije moguće. Upoznajte ljude prije nego što ih trebate."
Kada su radnici u pitanju, oni bi trebali uzeti u obzir dugoročni učinak nestajanja bez traga na potencijalne poslodavce. Jer baš kao i u svijetu ljubavnih odnosa, nitko nema dobro mišljenje o ljudima koji jednostavno nestanu bez pozdrava.
"To je vrlo neprofesionalno", kaže Dawn Fay, regionalna predsjednica američke konzultantske tvrtke Robert Half. "Nikada ne bi preporučila nekoga, bilo da se radi o poslodavcu ili radniku, tko je nestao bez traga."
Ona razumije razloge zbog kojih se to događa, neki ljudi jednostavno ne vole sukobe, dok neki nemaju snage za iscrpljujuće procese zapošljavanja. Tvrtke, kaže ona, mogu odraditi svoj dio tako da ubrzaju procese zapošljavanja i jasnije komuniciraju povratne informacije.
Fay skreće pažnju i na to da se "duhovi" mogu vratiti kako bi vas progonili. "To je nešto što vas zaista može progoniti kasnije u karijeri. Nikad ne znaš gdje ćeš naići na neke ljude, pa je bolje biti siguran da ćeš se uvijek ponašati profesionalno bez obzira na sve."