Na nepravomoćnu zatvorsku kaznu od po pet i pol godina osuđeni su Ivica Cindrić (1985.) i Niko Batljan (1959.). Malodobni Goran Oskoruš poslan je u odgojni zavod u trajanju od najmanje šest mjeseci do najviše tri godine, a Ivanka Oskoruš (1987.) je oslobođena.
Sudac Ante Ujević u obrazloženju presude rekao je kako je jasno da je organizator i inicijator razbojstva Niko Batljan, koji je jedini znao gdje je Bartulovićeva kuća, te gdje drži novac. U izricanju presude sudac Ujević naglasio je i činjenicu da je Batljan već osuđivan za kaznena djela iz koristoljublja i to za tešku krađu i prijevaru.
Za 22-godišnjeg Cindrića Ujević je rekao da su uzete u obzir
činjenice da je mlad, da ranije nije bio osuđivan, da je bio zaveden te da ga je na razbojstvo uputio Batljan, ali je dokazano da je upravo Cindrić udario Bartulovića u glavu bokserom, te je ovaj 12 dana kasnije od teških ozljeda preminuo.
Za Ivanku Oskoruš, 19-godišnju nevjenčanu suprugu Nike Batljana i sestru ostale dvojice okrivljenika, sud nije našao dovoljno dokaza da je sudjelovala bilo u planiranju, bilo u izvođenju kaznenog djela.
Razbojstvo je počinjeno u noći s 19. na 20. svibnja. Četvorka je
uhićena mjesec dana poslije zahvaljujući suradnji MUP-a RH i MUP-a Republike Srpske.
Budući da su svi okrivljenici hrvatske nacionalnosti, kao i usmrćeni Bartulović, otklonjena su medijska nagađanja o nacionalistički motiviranom ubojstvu Hrvata, povratnika u
Republiku Srpsku.
Prema optužnici, muški počinitelji u kuću su ušli kroz kupaonski
prozor dok je u automobilu stražu čuvala Ivanka Oskoruš. Vlasniku kuće Ivica Cindrić metalnim je bokserom zadao nekoliko udaraca u glavu, od kojih je umro 12 dana kasnije u banjolučkoj bolnici.
Istragom je utvrđeno da je iz njegove kuće tada otuđeno 400 konvertabilnih maraka, 100 američkih dolara i 50 eura.