Mjesto radnje je Norveška, vrijeme radnje jest 2. veljače 1942. godine, a protagonist priče je Vidkun Quisling, čovjek koji je navedenog datuma, kao kolaboracionist nacističkog režima, postao premijerom marionetske norveške vlade, pod žezlom Adolfa Hitlera.
Priča ipak počinje nešto ranije, 9. travnja 1940. kad su njemački ratni brodovi ušli u sve veće norveške luke, od Narvika do Osla te raspodijelili na tisuće svojih vojnika i time efektivno okupirali Norvešku. Nijemci su uspjeli proći kroz postavljene mine oko luka, koje su postavili Britanci, zato jer su lokalni stožeri dobili naredbu da dozvole neometano iskrcavanje njemačkih trupa.
Tu zapovijed dao je norveški zapovjednik Vidkun Quisling, koji je bio lojalan profašističkom bivšem norveškom ministru vanjskih poslova.
Nekoliko sati nakon invazije, njemački je ministar u Oslu zahtijevao bezuvjetnu predaju Norveške, no norveška vlada je to odbila učiniti pa su Nijemci odgovorili s invazijom padobranskih jedinica.
U listopadu 1940. godine "vijećnički savjetnici" pod kontrolom nacista zamijenili su administrativno norveško vijeće, a šef tih "savjetnika", pogađate, bio je nitko drugi nego Quisling.
Quisling je za nagradu dobio ovlasti diktatora u Norveškoj te se dodatno nastavio zamjerati norveškom narodu, poslavši na tisuće građana u njemačke logore, kao i likvidacijama članova pokreta otpora.
Isti navedeni savjetnici su 1. veljače 1942. godine formirali i službenu norvešku vladu, a dan kasnije Quisling je proglašen premijerom.
Sve je to došlo na naplatu predajom Njemačke saveznicima u svibnju 1945. godine. Saveznici su u Norveškoj uhitili Quislinga, suđeno mu je za veleizdaju te je osuđen na smrt. Njegovo ime postalo je ne samo omraženo u svijetu, već i pravi sinonim za izdajnika.