"Cesta je minirana. Zato smo zapeli ovdje", ispričala je Ljudmila s krova kuće oštećene u požaru na jugu Ukrajine. "Ljudi daju sve od sebe da prežive". Njezin grad Oleški, koji se nalazi na bojišnici, prema brojnim svjedočanstvima mjesecima je uglavnom odsječen od novih zaliha hrane i lijekova.
Ljudmila opisuje kako je ondje zarobljena i kako pred njezinim očima grad propada. Ukrajinski povjerenik za ljudska prava istodobno je upozorio na humanitarnu krizu.
Čini se da su neke isporuke ipak stigle, u organizaciji volontera ili humanitarnih skupina. To je olakšanje, kaže Ljudmila, čak i ako su cijene visoke, jer su ljudi morali tražiti hranu po napuštenim kućama svojih susjeda.
Tjestenina i konzervirana hrana, kaže, postale su glavna namirnica za otprilike 2000 preostalih stanovnika.
Svaki pokušaj odlaska iz grada, kažu mještani, znači kockanje sa životom na cesti koju nazivaju "Cestom smrti" zbog izvješća o velikom broju mina. Oleški je zatočen i geografijom i ratom - stanovnici su odsječeni rijekom i srušenim mostovima na sjeveru te opasnim ili neprohodnim cestama prema unutrašnjosti.
Istodobno se grad nalazi u unakrsnoj vatri zaraćenih vojski.
Grad pod ruskom okupacijom
Grad se nalazi na lijevoj, odnosno istočnoj obali rijeke Dnjipro i pod ruskom je okupacijom otkako je Kremlj pokrenuo invaziju punog opsega. Ukrajinske snage ukopane su s druge strane rijeke, nedaleko od Hersona, velikog grada koji su ponovno zauzele u studenom 2022., potisnuvši Ruse preko rijeke.
Stanovnici, volonteri i dužnosnici navode da je, kako je prošle zime pao snijeg, postalo teže uočiti opasna mjesta zbog pojačanog miniranja. Snijega više nema, ali mine su, boje se ljudi, i dalje ondje.
Unatoč opasnostima, posljednjih je dana bilo nekoliko uspješnih evakuacija "Cestom smrti", prema jugozapadu duž toka rijeke Dnjipro. "Dok smo odlazili iz grada, svi su se molili Bogu da ne naletimo na minu", ispričao je Volodimir, muškarac u pedesetima.
Prestravljen dronovima i traumatiziran prizorom tijela susjede koju je pogodilo granatiranje, kaže da je njegova obitelj naposljetku odlučila otići. "Nitko od nas to više nije mogao izdržati", rekao je.
Volodimir priča da su ga odvezli vozilom hitne pomoći u evakuaciji koju su organizirali volonteri. Čak je i to bilo zastrašujuće. "Cijela cesta puna je izgorjelih automobila. Neki su izgorjeli dok su ljudi još bili unutra", rekao je za BBC.
Slični prizori ponavljaju se i duž ceste E97 istočno od grada, iako satelitske snimke sugeriraju da tamošnja oštećenja datiraju iz mnogo ranijeg razdoblja. Na raskrižjima na prilazima gradu vidljive su manje mreže rovova, što upućuje na to da je područje militarizirano, ali i one su ondje već mjesecima.
Ljudmilin dom, kaže, uništen je kada je u lipnju 2023. dignuta u zrak brana Kahovka, uzvodno na rijeci Dnjipro, u području pod ruskom okupacijom, što je izazvalo katastrofalne poplave. "U tuđoj sam kući, koja je također izgorjela", rekla je. Neće se preseliti jer, objašnjava, nema smisla, budući da se razaranje i dalje događa posvuda.
"Ciljani terorizam"
Unutar grada vjeruje se da se ruski vojnici skrivaju u zgradama, bježeći od ukrajinskih dronova koji nadlijeću područje. Kruže i tvrdnje da tijela mogu danima ostati nepokupljena ili, u slučaju ruskih vojnika, da ih vojska potpuno napusti i ostavi da trunu.
Ukrajinski parlamentarni povjerenik za ljudska prava Dmitro Lubinec kaže da se obratio ruskim vlastima tražeći humanitarni koridor koji bi omogućio sigurne evakuacije. Lubinec pritom optužuje Rusiju za provođenje "ciljanog terorizma" nad civilima.
Neki stanovnici kažu da bi htjeli otići, ali to ne vrijedi za sve. Stariji Ukrajinci u gradovima na bojišnici često su posebno neskloni zamijeniti svoje domove za neizvjesnu budućnost.
Druga stanovnica, Hanna, opisala je kako je nedavno vidjela dron koji je lebdio točno iznad žene stare oko 90 godina. "Samo je pogledala gore, odmahnula rukom kao da želi reći: 'Što bude, bit će', i nastavila šepati dalje", ispričala je.