Ukrajinski grad Korolivka nalazio se do 1939. pod poljskom upravom i većina stanovništva se bili Židovi. Godine 1943. nacističke snage okupirale su zapadnio dio Ukrajine te se većina Židova odlučila radije skriti po šumama nego završiti u koncentracijskom logoru.
>> Berlusconi vicem o Židovima razbjesnio Vatikan
Međutim, nacisti nisu tako lako odustajali već su ih tražili po šumama. čak su i digli u zrak jednu pećinu u kojoj su se skrile neke obitelji. No, jedan od Židova poveo je skupinu premu špilji udaljebnoj 40 kilometara od grada. Špilja je naočigled bila nepristupačna, no Misha Stermar je znao da se nakon strmog ulaza prostire velika površina s izvorom pitke vode. Ta špilja je bila dom pet obitelji, odnosno 37 ljudi koji su se u nju spustili 5. svibnja 1943. i ostali u njoj sve do zadnjih dana Drugog svjetskog rata, ukupno 527 dana.
Spasonosna boca s porukom
Žene, stariji i djeca nisu nikad napuštali utočište. Na površinu su Izlazili mladići koji su vani skupljali hranu i drva za ogrijev. Neki seljani su znali za skrivene Židove i pomagali su im u hrani i odjeći koliko su mogli. Kada su Rusi oslobodili područje Židovima su u otvor bacili bocu s porukom.
Napokon su izašli, pričaju svjedoci, nemoćni i prestrašeni, jedva noseći djecu u naručju. Većina njih morala je prekrivati oči od sunca jer su godinu dana bili u tami.
Danas u Korolivki nema ni jednog Židova. Većina njih je ubijena od strane nacista, a oni koji su preživjeli, emigrirali su u druga mjesta u Ukrajini ili ostatku svijeta. A u špilji još stoji stara glinena peć podsjećajući na mućnu prošlost.