Samo mu je 11 godina. Radi teški fizički posao. Umjesto olovke ili računala, u njegovim rukama malj. Abdul je dječak iz Kabula. 'Moram raditi kako bi pomogao svom tati. On sam ne može zaraditi za hranu. Volio bih da mogu ići u školu, ali moram pomoći', ističe 11-godišnji Abdul Wahab.
>> Da svijet treba promijeniti znaju i mala djeca
Abdul je, službeno, jedan od milijun i 200 tisuća afganistanskih mališana koji radi da bi njegova obitelj imala što jesti. Procjenjuje se da je broj takve djece mnogo veći, čak šest i pol milijuna. 'Moram ovdje raditi jer tata ne može. Umoran sam od posla, pa idem u školu svaki drugi dan', kaže 13-godišnji Sayed Hameed.
Životni vijek samo 44 godine
Obitelji su prisiljene birati. Poslati dijete u školu ili na posao. Bebe Gull nema izbora i tek joj je 10 godina. Otac je poginuo, ima četvero mlađe braće i sestara. Ona zarađuje za kruh. 'Skupljam metalni otpad da zaradim nešto. Tata mi je poginuo u eksploziji', kaže.
Ta djeca rade svašta, popravljaju automobile, rade u polju, prodaju na ulicama, prose. 'Većinu ove djece lako će regrutirati kriminalci. Imali smo slučajeva da su ih regrutirali i terorističke skupine za bombaše samoubojice', smatra Nader Nadery, iz Udruge za zaštitu ljudskih prava. U zemlji u kojoj se ratuje 30 godina pola stanovništva su djeca. Četvrtina ih umre prije petog rođendana, a životni vijek je samo 44 godine.