Papa Franjo skeptičan je prema takvim pojavama i prošle je godine izjavio za RAI da Gospina ukazanja "nisu uvijek stvarna" i da ona ne privlači pozornost na sebe.
Fenomeni koje su vjernici prepričavali poput pojave "stigmi" ili Isusovih rana od raspeća na rukama i nogama svetaca, često su postajali temelj svetištima i hodočašćima.
U dokumentu koji zamjenjuje pravila iz 1978., vatikanski Dikasterij za nauk vjere (DDF) poručio je da takve incidente treba procijeniti vrlo oprezno, budući da mogu biti lažni i iskorišteni za financijsku dobit ili stvaranje osobnih kultova.
"Moguće su manipulacije, šteta jedinstvu Crkve, neopravdana financijska dobit i ozbiljne doktrinarne pogreške koje bi mogle izazvati skandale i potkopati vjerodostojnost Crkve", priopćio je DDF.
Dikasterij navodi da bi u pravilu u takvim slučajevima biskupi trebali izdati "nihil obstat", što je u praksi zeleno svjetlo vjernicima da pohode takve mjesta i da se ondje služe bogoslužja, ali ostavlja otvorenim pitanje može li Vatikan taj fenomen službeno priznati kao "nadnaravan".
Takva su priznanja u praksi iznimno rijetka.
Mnoga su hodočasnička mjesta povezana s navodnim nadnaravnim događajima koje Vatikan nije potvrdio, ali to ne predstavlja ozbiljne probleme za vjeru.
Iako se ono ne spominje u dokumentu, Reuters kao primjer za to navodi popularno svetište Međugorje gdje se od 1981. godine prijavljuju višekratna Gospina ukazanja.
DDF je objavio da biskupi mogu izdati i pet drugih odluka, uključujući odbacivanje događaja kao nadnaravnog ili uvesti mjere zabrane ili ograničenja štovanja kontroverznih ili očito lažnih pojava.
Prije nego što objave svoje odluke biskupi uvijek moraju tražiti odobrenje Vatikana. Papa i Dikasterij za nauk vjere imaju pravo izravne intervencije zaobilaženjem mjesnih crkvenih vlasti.
Proliferacija navodnih religioznih fenomena, od kojih su neki očito bili lažni, bio je jedan od čimbenika iza raskola u kršćanstvu i pojave protestantizma u Europi u 16. stoljeću.