Barragan, koji je zapravo vatikanski ministar zdravlja, kaže kako je papa Karol Wojtyla odlučio ne ići više u polikliniku Gemelli u Rimu. Papa je trebao ponovno biti smješten u bolnicu 30. ožujka 2005., ali je to odbio i umro je u Vatikanu u papinskoj sobi 2. travnja 2005. Na pitanje tko je donio odluku da se Papu ne smjesti u bolnicu, kardinal Barragan je odgovorio kako je Wojtyla sam donio odluku.
"Papa je pitao: Ako me smjestite u bolnicu Gemelli postoji li
mogućnosti da ozdravim? Odgovor je bio negativan. Onda je Papa kazao: Ostajem ovdje, pouzdajem se u Boga", opisuje Barragan što se događalo u Vatikanu 30. ožujka.
>> Papa Ivan Pavao II. umro od gladi?
Na pitanje može li se to Papino ponašanje smatrati odbijanjem terapeutskog pritiska, Barragan odgovara potvrdno, smatrajući da bi to bilo pretjerano i nepotrebno liječničko djelovanje. Ali, da je Wojtyla bio spojen na neki bolnički uređaj vjerojatno bi živio duže od 2. travnja, inzistira novinar, na što kardinal ponavlja kako je Papa htio ostati u svojoj sobi pošto u bolnici ne bi mogao ozdraviti.
"Katolička crkva je uvijek protiv kulture smrti", naglašava
Barragan.
Liječnica anesteziolog Lina Pavanelli, bivša direktorica škole za medicinske sestre u Ferrari, a sada pročelnica za zdravstvo u tome gradu, izabrana na listi Zelenih, napisala je u magazinu ljevice "Micromega" tekst s pretpostavkom kako je nad Papom provedena eutanazija. Pavanelli, koja nije bila u bolnici Gemelli niti je bila u blizini Ivana Pavla II., na osnovu onoga što je vidjela na televiziji postavlja pitanje kako to da je papi Wojtyli postavljena cjevčica za hranjenje samo 24 prije smrti, zaključujući da je to suprotno crkvenoj doktrini i obveznom pomaganju.
Na insinuacije o navodnom pomaganju Ivanu Pavlu II. u odlasku u smrt, njegov dugogodišnji osobni liječnik profesor Renato Buzzonetti odgovara oštro: "Papa Ivan Pavao II. imao je stalnu pomoć do konca svoga života kada je u 21,37 sati 2 . travnja 2005. izdahnuo". Buzzonetti potvrđuje kako su posljednje Wojtyline riječi bile "Pustite me da odem Gospodinu", ali to nije bilo odustajanje od života. "Bila je to isposnička fraza", rekao je Buzzonetti.
Cjevčica za hranjenje postavljena je Papi mnogo ranije, najprije 24. veljače, pa 13. ožujka, a otklanjana mu je kada se pojavljivao na prozoru sobe jer se Papa nije s njome htio pojaviti u javnosti. No, na Veliki petak mu nije skinuta i dok je pratio ispred televizijskog ekrana odvijanje Križnoga puta kod Coloseuma bio je sniman uvijek s leđa i držao je u ruci pastirski štap. Bilo je to osam dana prije smrti.