Bivši britanski premijer David Cameron nadao se da će plebiscit o tome treba li Britanija ostati u EU iskoristiti kako bi primirio antieuropsko krilo svoje Konzervativne stranke, ali mu se taj potez spektakularno obio o glavu.
"Ostat će upamćen kao čovjek koji nas je slučajno izveo iz Europe", kazao je bivši konzeravtivni ministar Ken Clarke.
Bolje sreće nije bio ni kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos. Raspisao je referendum nekoliko dana pošto je potpisao povijesni mirovni sporazum s gerilcima FARC-a i iznenađen promatrao kako ga birači neočekivano odbacuju.
"Političari ne znaju učiti na tuđim pogreškama. Ako pogledamo nedavne referendume, svi su se oni preračunali", kaže profesor Iain Begg s Europskog instituta pri londonskom ekonomskom fakultetu.
"Malo koji referendum završi onako kako je vlast predviđala", dodao je.
Nevažeći Orbanov referendum
Mađarski premijer Viktor Orban također se kockao: njegov protuuseljenički referendum proglašen je nevažećim zbog premalog odaziva.
"To je možda normalno u Švicarskoj, ali za Britance, Talijane, Mađare referendumi su rijetkosti i začas mogu poći krivo", kaže Begg.
"Čak i kad postoji dobar razlog za raspisivanje referenduma, ne treba zaboraviti da je to samo glasanje 'za' ili 'protiv', nema ničega između", dodaje profesor.
Švicarska je izgleda iznimka koja potvrđuje pravilo. Tamo birači na referendume izlaze u prosjeku svaka tri mjeseca i izjašnjavaju se o popularnim inicijativama koje zagovaraju stranke, država ili skupine građana.
"Tamo postoji velika glasačka tradicija, što znači da su političke elite naučile što je potrebno da se informira, pripremi ili uvjeri javno mnijenje", rekao je švicarski politički analitičar Pascal Sciarini.
Emotivni naboj
Njegov kolega sa sveučilišta u Lausanni Oscar Mazzoleni ističe da su referendumi često prigoda za protestno glasanje.
"Oni su emotivno nabijeni, prilika su da si ljudi daju oduška", smatra Mazzoleni.
Sarkozyja optužuju da pokušava oživjeti svoju kampanju za predsjednika populističkim obećanjima o referendumima o dvije osjetljive teme, useljenicima i islamu.
Talijanski premijer Matteo Renzi svjestan je rizika u koji se upušta 4. prosinca s referendumom o ustavnim promjenama kojima želi izmijeniti razmrvljeni politički sustav i povećati stabilnost vlada.
Pošto je prije nekoliko mjeseci izjavio da će podnijeti ostavku ako birači odbace reformu, Renzi se sada trsi kako bi objasnio da to nije natjecanje u popularnosti.
"Znam da se ne sviđam svima, ali birači koji će glasati po tom kriteriju, očito ne brinu mnogo za dobrobit zemlje", rekao je Renzi.
Možda je sad za to malo prekasno.
"Renzi riskira. Računao je da će referendum učvrstiti njegovu političku moć, ali ovo kolebanje mu šteti - prvo je referendum predstavio kao glasovanje o svojoj sudbini, a zatim to povukao", smatra talijanski analitičar Domenico Fracchiolla.
Malo je referenduma na kojima birači stvarno odgovore na postavljeno pitanje, a Italija nije izuzetak, kažu komentatori.
"Refererendum 4. prosinca nije o ustavnoj reformi o kojoj većina Talijana ionako malo zna", piše La Stampa.
"Pravo pitanje, ono na koje će se odgovarati s 'da' ili 'ne', glasi: "Imate li i dalje više vjere u Renzija nego u njegove protivnike", zaključuje list. (Hina)