"Bio je velik u svemu što je ostvario, a umro je okružen onima koje je volio, živući život pun prekrasne kreativnosti i inicijative", izjavila je njegova supruga Nadira Naipaul u priopćenju.
Vidiadhar Surajprasad Naipaul opisivao je male ljude i poljuljana carstva, autor je više od trideset djela.
Rođen 17. kolovoza 1932. u Port of Spainu, glavnom gradu i luci u državi Trinidad i Tobago u obitelji indijskih imigranata, studirao je englesku književnost na Oxfordskom sveučilištu prije nego se nastanio u Engleskoj 1953. godine.
Posvetio je veliki dio života putovanjima te je postao simbol čovjeka bez korijena u suvremenom društvu.
Godine 1971. dobio je književnu nagradu Booker za "U slobodnoj državi". Godine 1989. britanska kraljica Elizabeta dodijelila mu je viteški naslov.
Dodijelivši mu Nobelovu nagradu 2001., Švedska akademija nazvala je V.S. Naipaula "kozmopolitskim piscem i književnim svjetskim čovjekom".
Jedno od njegovih najvažnijih djela je njegova autobiografija "Kuća za g. Biswasa" iz 1964.
U toj je knjizi opisao poteškoće za indijske imigrante na Karibima da se uklope u društvo istodobno zadržavajući svoje korijene.
Godine 1998. objavio je "Iza vjerovanja", nakon što je promislio o putovanju koje ga je dovelo, 17 godina ranije, u četiri muslimanske nearapske zemlje (Indonezija, Iran, Pakistan, Malezija) koje su inspirirale djelo "Među vjernicima" iz 1981.
Ondje je opisao postkolonijalne zemlje kao "napola sklopljena" društva te ocijenio da islam vodi do ropstva i pokušava eliminirati ostale kulture.
Na hrvatski su prevedena djela V.S. Naipaula "Gerilci", "Mistični maser", "Pola života", "Zagonetni dolazak" i spomenuta "Kuća za g. Biswasa". (Hina)