Mamula je bio jedna od najpoznatijih ličnosti koje su sudjelovale u formiranju i razvoju SFRJ od Drugog svjetskog rata do njezina krvavog raspada početkom devedesetih, pišu podgoričke Vijesti.
Rođen je 30. svibnja 1921. u selu Slavsko Polje u općini Gvozd u Hrvatskoj. Sudionik je partizanskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu i nosilac Partizanske spomenice 1941.
Nakon rata obavljao je visoke dužnosti u floti JRM, posebno u Petoj pomorskoj zoni JRM koja je kontrolirala sjeverni Jadran.
U lipnju 1979. imenovan je načelnikom Generalštaba JNA na kojoj ostaje do svibnja 1982., kad postaje savezni ministar obrane. Dužnost je to na kojoj je dočekao mirovinu u činu admirala flore, najvišem mogućem.
Mamula je bio pripadnik tvrdolinijaške komunističke generalske struje u JNA, koja je smatrala da "jugoslavensku krizu", koja je počela krajem 80-ih, treba spriječiti rezolutnom akcijom JNA– kontrolom graničnih prijelaza i uhićenjem tada na neposrednim izborima izabranoga hrvatskoga i slovenskoga vodstva.
Jedan je od osnivača "SKJ – Pokreta za Jugoslaviju", tzv. generalske stranke koja je na 14. izvanrednom kongresu SKJ trebala zamijeniti propali SKJ kao vodeća snaga SFR Jugoslavije.
Kao odani pobornik jugoslavenstva, Branko Mamula protivio se hrvatskoj neovisnosti.