Socijalna radnica Irena Sendler radila je prije rata pri siromašnim židovskim obiteljima u Varšavi, a od jeseni 1940. godine, po cijenu vlastitog života, nosila je hranu, odjeću i lijekove stanovnicima geta što su ga u Varšavi uspostavili nacisti.
Krajem 1942., Irena Sendler se pridružila pokretu otpora Zegota (Vijeće za pomoć židovima) i otada je tajno izvodila djecu iz geta i smještala ih u katoličke obitelji i samostane.
Djeca su bila skrivana u kovčezima, prebacivana vatrogasnim kolima i kamionima za odvoz otpada, ili ih se skrivalo pod kapute ljudi koji su imali pravo pristupa u geto.
Sendler je bila uhićena 20. listopada 1943. i mučena, te osuđena na smrt, no čudo se dogodilo kada ju je oslobodio njemački časnik kojega je pokret otpora uspio podmititi.
Sendler je nastavila raditi pod drugim identiteom sve do oslobođenja, a nakon rata nadzirala je rad sirotišta i umirovljeničkih domova.
Godine 1965. dobila je priznanje Pravednici među narodima, koje dodjeljuje institut Yad Vashem iz Jeruzalema.