Jedna od Ukrajinki izjavila je kako ih ne žele pustiti preko granice sve dok konvoji s humanitarnom pomoći ne prođu prvi. Ove Ukrajinke, prije nekoliko su dana krenule prema granici kako bi pomogle svojim rođacima, a koji su u Lugansku pokušavali spasiti živu glavu dok je ukrajinska vojska granatirala okruženi grad.
No, njihov je kombi otjeran s granice nakon što je na prijelaz stigao golemi humanitarni konvoj, a očajne su žene sada uvjerene kako ih je taj 'teret' zaustavio i onemogućio im da spase svoje voljene.
'Mi smo isto humanitarni konvoj. Nosimo kruh, mlijeko i lijekove našim obiteljima koje su stradale u granatiranju', poručila je Irina, najmlađa od 11 žena, koja je u potrazi za svojom bakom s kojom nema kontakt već više od mjesec dana.
Moskvu su napustile u srijedu navečer, a u Lugansk, grad koji je prije borbe imao pola milijuna stanovnika, trebale su stići u četvrtak navečer.
Grad je granatiran već danima, nema dostave hrane i nema signala za mobitel. Lokalne su vlasti poručile kako stanovnici nemaju ni struje ni vode već više od dva tjedna.
Uspjele su doći do Krasnodona, grada koji se nalazi točno preko granice, ali je njihov kombi okrenut nakon što su prešli pobunjenički punkt, piše Agence France Press.
'Čuli smo da je zvuk topničke vatre sve glasniji. Pobunjenici su zaustavili naš kombi, a kada su vidjeli da su unutra samo žene u civilu, otjerali su nas natrag u Rusiju jer je to područje previše opasno', rekla je Olga te dodala kako su možda mislili da bi njihov bijeli kombi mogao biti zamijenjen s bijelim ruskim konvojima.
Gotovo 300 bijelih kamiona čeka na grani na ulazu u Ukrajinu.
Suprotstavljene se strane svađaju oko dostavljanja pomoći opkoljenim područjima, a Kijev strepi da će Rusija iskoristiti 'humanitarne konvoje' kako bi svojim pobunjenicima isporučila još oružja.
Jedanaest Ukrajinki sa suzama promatra potoke izbjeglica koji bježe iz Luganksa preko granice, jer one sanjaju o povratku. Hrabre su žene izjavile kako se ne boje ulaska u zonu sukoba. Trenutno im je najvažnije da dođu tamo, a ako treba ostat će i mjesec dana. 'Moram znati jesu li moja djeca još uvijek živa', rekla je Lyuba.
Dvojica muškaraca koji naizmjenično voze kombi kako bi sigurno stigli i ispunili obećanje, pretvorili su svoje vozilo u mini-kamp. Budući da se dugo čeka, putnička sjedala postaju kreveti,a koferi postaju jastuci za spavanje. No, daleko je to od udobnosti. 'Teško je spavati na neudobnim sjedalima pet noći za redom na 30 stupnjeva', rekla je jedna 57- godišnja Ukrajinka.
'Teško je, ali tako su i naše obitelji živjele tjedima. U Moskvi sam svakodnevno plakala pred televizijom i izludila me činjenica da ne mogu pomoći vlastitoj obitelji.'
Lyuba je izajvila da jednom kada stigne u Lugansk, više nikada neće otići. Uvjerena je da će sepratističko područje postati rusko. 'Mi ćemo obnoviti ono što je Kijev uništio i imat ćemo novi život s Moskvom. 'Bit ćemo ruski građani, ne Ukrajinci.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook