100 DANA NEIZVJESNOSTI

U SAD-u ostao tri dana duže od dopuštenog pa prošao kroz pakao: "Nitko nije siguran, još osjećam posljedice"

Zatvor u Atlanti Foto: Getty Images
Tri dana kašnjenja pretvorila su se u 100 dana neizvjesnosti. Irac je opisao što mu se dogodilo nakon što je prekoračio dozvoljeni boravak u SAD-u za tri dana.

Thomas, 35-godišnji tehničar i otac troje djece iz Irske, došao je u SAD kako bi posjetio djevojku. Iako je doputovao legalno, zbog zdravstvenog problema prekoračio je dozvoljeni boravak za tri dana. Umjesto povratka kući, više od 100 dana proveo je iza rešetaka.

Završio je u pritvoru Imigracijske i carinske službe (ICE), a uvjete je opisao kao nehumane i kaotične. 

Thomas je prošle jeseni doputovao u Zapadnu Virginiju te je imao dopuštenje za boravak do 90 dana. Planirao se vratiti u Irsku u prosincu, ali mu je zdravstveni problem nakratko onemogućio let. Samo tri dana nakon što mu je isteklo dopuštenje boravka, policija ga je uhitila, a potom je završio u pritvoru ICE-a.

"Incident se pretvorio u noćnu moru"

Taj, kako kaže, manji incident pretvorio se u noćnu moru – bio je zatočen u tri različita pritvorska centra, proveo je otprilike 100 dana iza rešetaka, a da pritom nije znao zašto je zadržan ni kada će biti pušten, piše Guardian.

"Nitko nije siguran kada jednom uđe u taj sustav", rekao je Thomas u intervjuu iz svog doma u Irskoj, nekoliko mjeseci nakon što je pušten. Zatražio je da ga se identificira nadimkom iz straha od posljedica.

Prosvjedi protiv uhićenja migranata Foto:Afp

Iako je odmah pristao na deportaciju, Thomas je ostao u ICE-ovu pritvoru nakon što je Donald Trump preuzeo dužnost i pojačao imigracijska uhićenja. Zbog prenapučenosti pritvorskih centara, Thomas je dio vremena proveo u saveznom zatvoru za kaznene prijestupnike – unatoč tome što nije bio optužen za kazneno djelo, već za imigracijski prekršaj.

U ožujku su ga vratili u Irsku, a rečeno mu je da mu je zabranjen ulazak u SAD u trajanju od 10 godina.

Opisao brutalne uvjete u kojima je bio

Njegovo iskustvo događa se u kontekstu sve češćih izvješća o zadržavanju turista i posjetitelja s važećim vizama, uključujući državljane Australije, Njemačke, Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva.

U travnju je i Irkinja s američkom zelenom kartom provela 17 dana u ICE-ovu pritvoru zbog gotovo dvadeset godina stare kaznene evidencije.

Uhićenja su dio šireg zaokreta Trumpove administracije prema strožoj imigracijskoj politici. Ta politika uključuje deportacije studenata s navodnim vezama s propalestinskim prosvjedima, slanje pritvorenika u Guantánamo i zatvor u Salvadoru bez dokaza o kaznenim djelima, deportacije u ratom pogođeni Južni Sudan, kao i provedbu velikih, militariziranih racija diljem SAD-a.

U razgovoru za Guardian, Thomas je opisao detalje svog zatočeništva i brutalne uvjete koje je doživio – a koje, prema riječima aktivista, godinama pogađaju nedokumentirane osobe, a dodatno su se pogoršali pod Trumpovom administracijom.

Liječnik mu zabranio putovanje

Thomas, koji je radio kao inženjer u tehnološkoj firmi, nikada ranije nije imao problema pri ulasku u SAD. U početku se planirao vratiti kući u listopadu, ali je ozbiljno ozlijedio list i teško je hodao. Liječnik mu je zabranio putovanje tijekom 8 do 12 tjedana zbog rizika od krvnih ugrušaka, zbog čega je morao ostati u SAD-u duže od planiranog.

Prosvjedi protiv uhićenja migranata Foto:Afp

Imao je dokumentaciju od liječnika, kontaktirao je irska i američka veleposlanstva te Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) u pokušaju da dobije produženje, no zbog kratkog roka nije dobio odgovor.

"Učinio sam sve što sam mogao putem dostupnih online alata kako bih obavijestio vlasti o situaciji", rekao je. Do trenutka kada mu je istekao rok za odlazak iz SAD-a, gotovo je ozdravio i planirao se uskoro vratiti. "Mislio sam da će imati razumijevanja jer sam imao svu dokumentaciju. Bio je to samo par dana, iz medicinskih razloga."

Pustili ga iz pritvora, preuzeli ga imigracijski službenici

Možda bi i izbjegao probleme da nije došlo do susreta s policijom.

On i djevojka Malone posjetili su njezinu obitelj u Georgiji, kada je Thomas doživio epizodu mentalnog zdravlja, prisjetili su se oboje. Imali su konflikt u hotelskoj sobi, koji je netko čuo i pozvao policiju.

Malone, koja je zatražila da se koristi njezino srednje ime radi zaštite identiteta svog partnera, rekla je da je samo htjela da mu se pruži medicinska pomoć i nije željela da bude kazneno gonjen.

No, policija ga je odvela u zatvor, optuživši ga za "zatočenje" djevojke – optužbu koju Malone nije podnijela. Ubrzo su ga pustili uz jamčevinu, ali su ga odmah preuzeli imigracijski službenici i odveli 160 kilometara dalje u ICE-ov centar u Folkstonu, koji vodi privatna zatvorska kompanija Geo Group.

Pristao na deportaciju, unatoč tome je bio pritvoren

Thomas je dobio naredbu za deportaciju u kojoj je stajalo samo da je prekoračio boravak za tri dana. Potpisao je dokument kojim je pristao na povratak u Irsku.

Unatoč tomu, ostao je zatočen u Folkstonu. Nije mogao saznati zašto ga ICE još uvijek ne deportira ni koliko će trajati njegov boravak. Njegov odvjetnik David Cheng pokušao je ishoditi njegovo puštanje na slobodu uz dogovor da se sam vrati u Irsku, ali ICE je to odbio.

Nakon tučnjave u centru, čuvari su ih pet dana držali pod strogim nadzorom bez mogućnosti kontakta s obitelji, rekao je Thomas. Tjedno su dobivali samo jedan sat na otvorenom.

U veljači su njega i još 50-ak pritvorenika prebacili u saveznu kaznionicu u Atlanti, koju vodi Savezni ured za zatvore (BoP). Thomas je rekao: "Mislio sam da napokon idem kući", no završio je u zatvoru, s lisicama na zapešćima, struku i nogama.

Uvjeti u saveznom zatvoru bili su gori nego u ICE-ovu centru. Madraci su bili prljavi, bilo je žohara i miševa, a na nekim krevetima nije bilo ljestvi. Odjeća je bila poderana, ponekad s tragovima krvi. Dobio je jedan komad toaletnog papira tjedno, a WC se mogao pustiti samo tri puta na sat. Stalno je bio pothlađen. Hrana je, tvrdi, bila "odvratna kaša", a ponekad je sadržavala kosti i druge nejestive komade.

"Osoblje nije znalo zašto smo ondje i tretirali su nas kao zatvorenike", rekao je Thomas. Tražio je medicinsku pomoć, no nije bio pregledan. Psihijatrijsku terapiju su mu dostavljali bacajući tabletu ispod vrata ćelije.

Nije mogao razgovarati s djecom jer nije mogao uspostaviti međunarodne pozive. "Ne znam kako sam to preživio", rekao je. U ožujku su ga prebacili u još jedan ICE-ov centar, da bi ga potom dvojica naoružanih agenata otpratila na let za Irsku.

Thomas sumnja da će se ikada više smjeti vratiti u SAD. "To će biti teret cijeloga života", rekao je. Njegova djevojka Malone planira se preseliti u Irsku. "Nije opcija da on dođe ovamo, a ni ja više ne želim biti u Americi", rekla je.

Od povratka Thomas pati od nesanice i dugoročnih zdravstvenih posljedica koje povezuje s neuhranjenosti i pogrešnim lijekovima koje je dobivao tijekom pritvora. "Kao da gledam film – kao da se nije meni dogodilo", rekao je.