Njegov posao bio je da registrira bilo kakve neprijateljske projektile. Kad ih konačno ugledao, zamrznuo se na mjestu.
"Sirene su zavijale, ali ja sam samo stajao nekoliko sekundi, zureći u veliki crveni ekran na kojem je pisalo "lansiranje", ispričao je godinama kasnije.
Sistem je govorio da je uzbuna na najvećem nivou.
"Minutu kasnije, drugi projektil je lansiran. Pa treći, četvrti i peti. Računalo je promijenilo svoju uzbunu iz 'lansiranja' u 'raketni udar'", rekao je za BBC. Ispričao je kako nije bilo točnog pravila o tome koliko dugo smije razmišljati prije nego nadređenima prijavi napad. Ali znao je da je svaka sekunda odgađanja od presudne važnosti. Morao je samo dignuti telefonsku slušalicu, no kaže, nije mogao. Osjećao se kao da sjedi na užarenoj tavi.
Sumnjao je. Znao je da njegova odluka znači i mogući početak nuklearnog rata i kraj svijeta kakvog je poznavao. Prema protokolu, trebao je odmah obavijestiti sovjetsku vojsku. No Petrov je umjesto toga nazvao dežurnog časnika u vojnom stožeru i prijavio kvar sustava.
Ako je bio u krivu, znao je, nakon nekoliko minuta odjeknut će prva nuklearna eksplozija.
"23 minute poslije, shvatio sam da se ništa nije dogodilo. Da je bio pravi napad, već bismo zali za njega. Bilo je to pravo olakšanje," dodao je.
Iako je spasio svijet od nuklearne katastrofe koje bi uslijedila ispaljivanjem ruskih raketa na nepostojeće američke, Petrov je prebačen na niže rangirano radno mjesto. Oglušio se o protokol. Nakon raspada SSSR-a njegova priča dospjela je u medije pa je dobio i brojne međunarodne nagrade.
Stanislav Petrov preminuo je 9. svibnja 2017. godine u Fryazinu u Rusiji u 77. godini.