Ukupan gubitak šumskog pokrova definira se u tom istraživanju kao rezultat prirodnih uzroka poput požara izazvanih munjom i aktivnosti čovjeka. Točne procjene pokrova ili gubitka šumskog pokrova nužne su u okviru napora izračunavanja ispuštanja ugljičnog dioksida, jednog od glavnih stakleničkih plinova, i za izradu klimatskih modela, objašnjavaju autori tog istraživanja objavljenog u analima Američke nacionalne akademije za znanost od 26. do 30. travnja.
Ukupno gubitak iznosi 1.011.000 četvornih kilometara od 2000. do 2005. godine, ili prosječno 0,6 posto godišnje. Svjetski šumski pokrov iznosio je 32.688.000 četvornih kilometara početkom istraživanja. Sjeverne šume smještene na Arktiku koje zauzimaju 26,7 posto šumskog pokrova planeta, drugog po važnosti, doživjele su najveće smanjenje u petogodišnjem razdoblju 4 posto, od čega su dvije trećine prouzročene požarima prirodnog podrijetla, ističu istraživači sa Sveučilišta Južne Dakote i države New York.
Vlažne tropske šume koje pokrivaju 11,5 milijuna km četvornih i predstavljaju najveću pošumljenu površinu na Zemlji, izgubile su 2,4 posto pokrova ili 27 posto od ukupnog gubitka. Po kontinentima, Sjeverna Amerika sa šumskim pokrovom od 5,8 milijuna km četvornih godine 2000. pretrpjela je najveći gubitak tijekom tog razdoblja s 5,1 posto (295.000 km2) ili 29,2 posto svjetskog gubitka. Po zemljama, Brazil, druga zemlja po šumskoj pokrivenosti (4,6 milijuna km2, uglavnom tropske šume) iza Ruske Federacije (5,12 milijuna km2), pretrpjela je najveće smanjenje šuma tijekom tog razdoblja 165.000 km2 (3,6 posto od ukupnog). (Hina)