Sat vremena Dmitrij Senin ležao je nepomično u lešini uginule krave, pazeći da nema nikakvog traga ruskih graničara. Bio je sumrak u rujnu, a datum je pažljivo odabran jer je to doba godine kada temperature na granici između Sibira i Kazahstana padaju ispod ništice, ali snijeg još nije stigao. To bjeguncu omogućuje da se sakrije među travama i usjevima koji u ranu jesen prekrivaju pogranično područje.
Visokopozicionirani agent ruske Federalne službe sigurnosti, odjeven u plinsku masku i gumeno odijelo te omotan aluminijskom folijom, bježao je spašavajući život od odreda smrti Vladimira Putina, među kojima su bili i neki njegovi bivši kolege.
Bijeg iz lešine krave, prelazak granice i bijeg motociklom koji je vozio bivši sovjetski špijun KGB-a odigrali su se u sjeni dvaju najvećih špijunskih slučajeva u europskoj pravnoj povijesti.
No Senin, 47-godišnjak, nije prebjeg. Barem ne prema vlastitom tumačenju.
Umjesto toga, on je ono što bi scenaristi nazvali odmetnutim agentom – nevin čovjek, tvrdi, kojem je namješten zločin koji nije počinio, a koji koristi vrlo specifične vještine stečene tijekom duge i vrlo uspješne karijere kako bi ostao korak ispred vlastitih ljudi dok pokušava dokazati svoju nevinost.
To je priča gotovo previše nevjerojatna da bi bila istinita. No velik dio njegova iskaza, uključujući tvrdnje o tome kako su ruski agenti progonili njega i njegovu obitelj diljem Europe, potvrđuju sudski spisi i istrage europskih sigurnosnih službi u koje je The Telegraph imao uvid. Seninovo svjedočanstvo baca svjetlo na to kako je Kremlj zaobilazio opetovane sigurnosne mjere i sankcije kako bi održao mrežu špijuna diljem kontinenta, uključujući agente za koje Senin tvrdi da su stekli britansko državljanstvo.
Godine bijega
Senin se pridružio Federalnoj službi sigurnosti u svojoj rodnoj Kalmikiji, pokrajini na jugu Rusije, odmah nakon fakulteta 2001. godine, kada je imao 22 godine. Taj izbor djelomično je bio njegov osobni odgovor na niz terorističkih napada koje su tada diljem Rusije izvodili čečenski separatisti i islamistički militanti.
No Federalna služba sigurnosti predstavljala je i dobru karijeru, s visokim standardima.
"Morao si se pojaviti u urednom odijelu i kravati, svježe obrijan i bez mirisa alkohola", kaže, koristeći rusku riječ za miris alkohola koji se razgrađuje u tijelu. U postsovjetskoj Rusiji to je Federalnu službu sigurnosti izdvajalo kao skupinu s ambicijom i samopoštovanjem. Senin je dobro napredovao i brzo prešao iz Kalmikije u veći i prestižniji regionalni odjel Federalne službe sigurnosti u Rostovu na Donu.
Iako izbjegava detalje o svom usponu kroz agenciju, jasno je da se dokazao ispitivanjem osumnjičenih za terorizam na Sjevernom Kavkazu nakon Drugog čečenskog rata početkom 2000-ih. Putinove snage tada su u regiji vodile često brutalnu protupobunjeničku kampanju. Senin je dobio rusku Suvorovljevu medalju za hrabrost prije nego što mu je 2005. ponuđen posao u moskovskom sjedištu Federalne službe sigurnosti, gdje je kasnije ponovno odlikovan za službu na Sjevernom Kavkazu, ovaj put višom Medaljom za hrabrost, koju mu je dodijelio sam Putin.
U glavnom gradu radio je u Upravi M Federalne službe sigurnosti, vrlo utjecajnom odjelu zaduženom za borbu protiv korupcije u policiji i kaznenopravnom sustavu, prije nego što je prešao u Kontrolni odjel, moćno unutarnje upravljačko tijelo Federalne službe sigurnosti.
Prema Seninovu iskazu, regrutacija u Kontrolni odjel bila je znak da se mladog časnika priprema za vodeću funkciju. Do sredine tridesetih Senin je vjerovao da je na dobrom putu da postane general Federalne službe sigurnosti.
Zatim je u jesen 2016. dobio dojavu. Senin ne želi ulaziti u detalje o tome od koga je dobio informaciju ni kako, ali kaže da je saznao za sumnje u vezi s luksuznim moskovskim stanom povezanim s visokopozicioniranim policijskim dužnosnikom. Dojavu je zatim proslijedio bivšim kolegama u Upravi M i više o tome nije razmišljao.
Drugi očito jesu – kasnija racija u stanu otkrila je više od 120 milijuna dolara, odnosno 90 milijuna funti, u američkim dolarima i drugim valutama, što je bila jedna od najvećih zapljena gotovine u modernoj ruskoj povijesti.
Vijest je odmah dospjela na naslovnice, a svi veliki ruski mediji detaljno su izvještavali o slučaju.
Pisalo se da je stan bio prijavljeno prebivalište sestre pukovnika Dmitrija Zaharčenka, zamjenika šefa ureda Ministarstva unutarnjih poslova za ekonomsku sigurnost i borbu protiv korupcije. Još je novca pronađeno u njegovu automobilu. Zaharčenko, koji je uvijek negirao bilo kakvu krivnju tvrdeći da novac nije njegov, sada služi 13-godišnju zatvorsku kaznu zbog mita velikih razmjera i ometanja pravde.
Dok su se mnogi uključeni u slučaj međusobno hvalili zbog tako velike zapljene gotovine, Senin je počeo osjećati da nešto nije u redu. Viši časnici ubrzo su počeli pitati odakle je došla dojava o stanu. Nedugo zatim Senin je razotkriven kao agent Federalne službe sigurnosti u prvom od niza novinskih članaka o slučaju, u kojima se tvrdilo da je i sam imao sumnjive veze sa Zaharčenkom.
To je bio jasan znak, kaže Senin, da je naljutio nekoga važnog – samo bi se netko vrlo visokopozicioniran usudio otkriti identitet časnika sigurnosne službe, tvrdi.
U veljači 2017., dok se pritisak pojačavao, dobio je još jednu dojavu – njegovi kolege uhitit će ga za nekoliko sati.
"Nisam razumio što sam pogrešno učinio", kaže, ali dodaje: "Shvatio sam jedno – ako me uhite, iz zatvora neću moći ni na koji način dokazati svoju nevinost." Sumnjao je da mu se sprema namještaljka kao kazna zato što je slučajno naišao na nešto što uključuje moćne ljude.
Senin je iznutra vidio što se događa onima koje sustav želi uništiti, pa je gotovo odmah odlučio pobjeći. Nabrzinu je spakirao torbu, ostavio suprugu i troje djece, dvije djevojčice od deset i sedam godina te dvogodišnjeg sina, i istog dana automobilom pobjegao na jug. Vozio je bez zaustavljanja prema Kavkazu, nakon čega se oslonio na mrežu kontakata, koji su ga različitim vozilima prebacivali prema granici s Gruzijom.
Na kraju je prešao granicu s lažnom putovnicom na ime Timur Kudasov, što je bila aluzija na pukovnika Leopolda Kudasova, izmišljenog sovjetskog lika koji je bio šef kontraobavještajne jedinice Bijele armije u nizu filmova o Ruskom građanskom ratu prikazivanih 1960-ih i 1970-ih. Istog dana kada je ušao u Gruziju, njegovi su kolege upali u njegovu kuću, a tek je tada doznao za što ga optužuju.
Tvrdilo se da su Senin i Zaharčenko bili dio neformalne skupine korumpiranih časnika Federalne službe sigurnosti i policije iz Rostova na Donu koji su vodili golem i složen reket zaštite te da su njih dvojica rodbinski povezani preko braka. Sve to Senin negira.
Tužitelji su kasnije optužili Senina da je pomogao Zaharčenku da dobije visoku funkciju u Ministarstvu unutarnjih poslova te da je djelovao kao posrednik između Zaharčenka i jedne od osoba od kojih je navodno primao mito. Godine 2023. Senin je u odsutnosti osuđen na devet godina zatvora.
U trenutku bijega Senin je bio viši pukovnik s najvišom razinom sigurnosnog odobrenja u Rusiji, s pristupom informacijama od posebne važnosti, najvišoj razini. Ta je klasifikacija rezervirana za dokumente, uključujući detalje tajnih operacija u inozemstvu, čije bi otkrivanje moglo nanijeti štetu cijeloj Ruskoj Federaciji.
U Rusiji, kao i u mnogim drugim zemljama, osobe s takvim odobrenjem ne mogu slobodno napustiti zemlju. Njegov iznenadni nestanak zato bi upalio alarme sve do Putinova ureda, potaknuvši strahove da je prebjegao.
Senin tvrdi da su takve sumnje bile neutemeljene. "Nisam imao pomoć stranih obavještajnih službi, unaprijed isplaniranu rutu ni torbu s ičim osim osnovnih osobnih stvari", kaže o svom bijegu. "Stupio sam na put čovjeka koji živi izvan zakona. Bila je to odluka nekoga tko je došao do jasnog zaključka: ostanak znači zatvor, a nakon toga smrt", tvrdi.
Ono što se pouzdano zna jest da su ubrzo nakon Seninova nestanka ruske obavještajne službe aktivirale jednog od svojih najzloglasnijih stranih špijuna kako bi ga pronašle, čime su ga dovele u središte nekih od najvećih europskih špijunskih slučajeva.
Utočište na Balkanu
Dokumenti austrijske policije pokazuju da je Egisto Ott, bivši policajac koji je radio u austrijskom Saveznom uredu za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma, 2017. koristio svoje policijske i obavještajne kontakte u Austriji i inozemstvu kako bi pokušao pronaći Senina nakon njegova bijega iz Rusije, provodeći provjere o jahti za koju se vjerovalo da se na njoj skriva u Hrvatskoj.
Ott, kojemu je u siječnju u Austriji počelo suđenje za špijunažu, optužen je da je radio za Jana Marsaleka, odbjeglog operativnog direktora njemačke tehnološke tvrtke Wirecard, koji je 2023. razotkriven kao vrlo aktivan ruski špijun. Senin je bio samo jedna od nekoliko meta o kojima je Ott navodno provodio pretrage na zahtjev Marsaleka i Moskve. Među ostalima su German Gorbuncov, ruski bankar kojem je odobren azil u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što je 2012. u Canary Wharfu na njega pucano iz automatskog oružja, te Christo Grozev, bugarski istraživački novinar koji je predvodio Bellingcatovo izvještavanje o trovanju Skripala 2018. godine.
Činjenica da ga je progonio Marsalek povezuje Senina i s drugim, povezanim slučajem – špijunskim krugom koji je Austrijanac vodio preko pansiona u Great Yarmouthu u Norfolku.
U tom je slučaju šestero Bugara prošle godine osuđeno u jednom od najvećih špijunskih suđenja u Britaniji. Marsalek je toj skupini, preko njezina vođe Orlina Ruseva, davao slične zadatke pronalaženja meta kao i Ottu, ponekad protiv istih osoba. Ott, čije bi se suđenje trebalo nastaviti kasnije ovog mjeseca, negira da je radio za Rusiju i tvrdi da je sve pretrage obavljao po nalogu svojih nadređenih u Austriji. Njegova odvjetnica Anna Mair rekla je na početku suđenja da je Ott zapravo djelovao po nalogu višeg časnika kojeg je kontaktirala saveznička obavještajna agencija koja se nadala regrutirati Senina.
Senin je trebao svjedočiti protiv Otta, ali je u zadnji trenutak odbio jer je Austrija rekla da mu može jamčiti sigurnost samo dok je na sudu, što bi ga prisililo da otkrije gdje se nalazi, bez jamstva programa zaštite svjedoka.
U vrijeme kada se sve to događalo, 2017. godine, Senin nikada nije čuo za imena Marsalek ili Ott. Ali znao je da ga love i da mu vrijeme istječe. "Zato sam logiku Federalne službe sigurnosti iskoristio protiv njih", kaže. "Vratio sam se u Rusiju."
Povratak ne bi samo zbunio njegove progonitelje, kojima nikada ne bi palo na pamet da traže odbjeglog izdajnika unutar zemlje, nego bi i dokazao njegovim prijateljima i nadređenima unutar Federalne službe sigurnosti da nije prebjeg.
Iako je njegov povratak u Rusiju potvrđen u sklopu kaznenog postupka protiv Otta, sljedeći dio Seninove priče teško je provjeriti. Kaže da je godinama živio na tajnom zadatku u Moskvi dok je pokušavao očistiti svoje ime.
Njegove krinke, kaže, uključivale su invalidska kolica, zatim štake i namjerno šepanje. Kako bi održao prikriveni identitet, nije se mogao vratiti supruzi i djeci, koji su nakon njegove odluke da pobjegne iz zemlje ostali u Moskvi.
No i dalje je imao prijatelje i podršku unutar Rusije i Federalne službe sigurnosti, a neki od njih znali su da se vratio i pomagali su mu komunicirati s voljenima. "Išao bih do škole u koju su djeca išla i promatrao ih izdaleka. Bio sam prerušen, kao u filmovima, s kapuljačom i kapom, da mi lice ne bi uhvatile kamere", kaže. "Rukom pisana pisma slao sam preko tajnih mjesta za ostavljanje poruka i preko svojih ljudi. Djeca su također ostavljala svoje želje i crteže na dogovorenim lokacijama – to su bili najdragocjeniji paketi koje sam dobivao."
No na kraju je, kaže, shvatio da je njegov pokušaj da očisti svoje ime uzaludan. Razmišljajući o slučaju Zaharčenko, Senin je zaključio da je bivši dužnosnik Ministarstva unutarnjih poslova bio samo čuvar profita iz velike korupcijske sheme u koju su bili uključeni neki od najmoćnijih ljudi Putinove Rusije. Sada vjeruje da je gotovina otkrivena u moskovskom stanu trebala biti proslijeđena prema vrhu zemlje na kraju svake godine.
"Kada sam to shvatio, moja je sudbina bila zapečaćena. Nisam kažnjen zbog onoga što sam znao – kažnjen sam zato što sam postupio prema tom saznanju, a da nisam tražio dopuštenje od onih kojih se to ticalo", kaže.
Drugi bijeg
I tako je drugi put počeo planirati bijeg. No ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. zakomplicirala je stvari. Ruske vlasti pooštrile su graničnu sigurnost.
Dok je planirao izlazak, stigla je još jedna ponuda – grijesi će mu biti oprošteni ako se ponovno pridruži Federalnoj službi sigurnosti i ode služiti u ratu u Ukrajini. Kaže da nikada nije imao namjeru sudjelovati u tom "glupom, neprofesionalnom sukobu", ali je zavlačio Federalnu službu sigurnosti dok je smišljao kako prevariti termovizijske kamere na granicama.
Rješenje do kojeg je došao bilo je jednostavno i krajnje odvratno. Rusija, kao i većina zemalja, ima stroga pravila o zbrinjavanju uginulih životinja – onih koje su uginule na farmi od bolesti ili drugih uzroka, a ne u klaonici.
No poštivanje pravila skupo je i dugotrajno. Umjesto toga mnogi farmeri uz granicu s Kazahstanom koriste svoj položaj i često iznose lešine traktorom i jednostavno ih odbace u ničiju zemlju između dviju zemalja, kaže Senin.
Zato je, kako bi neopaženo pobjegao, odlučio napustiti zemlju u tijelu jedne takve uginule krave. Bila mu je to najbolja šansa. Kaže da je operacija, koja je ponovno ovisila o mreži krijumčara i kontakata, organizirana dva mjeseca.
Tako je jednog hladnog sibirskog rujanskog dana 2022. stavio plinsku masku i gumeno odijelo kako bi se zaštitio od isparavanja raspadajućeg mesa dok se spremao uvući u kravu za koju se nadao da će ga odvesti na sigurno. Posljednji korak bio je da ga omotaju aluminijskom folijom kao dodatnu zaštitu od termovizijskih kamera.
Tajming je bio presudan. Jesen je značila da snijeg još nije stigao, ali je bilo dovoljno hladno da nema muha i crva, a doba dana, sumrak, značilo je da svjetlo nestaje, ali je još bilo dovoljno rano da farmeri koji rade u poljima ne izazovu sumnju.
Lokalni krijumčari tako su na traktor ukrcali lešinu u kojoj je bio Senin, prešli granicu i zatim je bacili u jarugu koja se koristila kao životinjsko "groblje". Ležao je u životinji sat vremena, čekajući da graničari koji možda nadziru područje izgube interes.
Na pitanje kako se osjećao tijekom tog iskušenja, Senin sliježe ramenima. "Ja sam vojnik", kaže mirno. "Gdje sam radio? Strah je emocija koju moraš kontrolirati, procijenio sam rizik i znao sam da nitko neće pucati u kravu."
Kada je bio siguran da je na sigurnom, skinuo je sjajnu foliju i iskotrljao se iz krave. Zatim se izvukao iz jaruge i ušao u travu obližnjeg polja, prije nego što je puzao 300 metara po neravnom terenu. Na kraju je ustao i krenuo prema unaprijed dogovorenom mjestu preuzimanja, gdje ga je na motociklu čekao umirovljeni kazahstanski časnik KGB-a. Iz Kazahstana je Senin odletio u Crnu Goru.
Nakon slijetanja u glavni grad Podgoricu, odmah je zatražio azil, tvrdeći da je žrtva političkog progona u domovini.
No umjesto toga uhićen je na temelju Interpolove tjeralice koju je izdala Rusija zbog optužbi za podmićivanje i nezakonit prelazak državne granice. Senin je zatim zadržan u zatvoru, čekajući ishod ruskog zahtjeva za izručenjem. U toj tami ipak je postojala jedna zraka svjetla. Ponovno se susreo s obitelji, koja je 2021. pobjegla u Crnu Goru, u zatvorskoj prostoriji za posjete. Bio je to prvi put da su bili zajedno otkako je prvi put napustio Moskvu.
"Nije najbolje mjesto za susret. I nisam osobito želio da djeca vide kako me dovode u prostoriju i skidaju mi lisice", kaže, ali obitelj je, kaže, u tom trenutku bila sretna.
Nakon što je Senin proveo pet mjeseci u zatvoru, Crna Gora je u veljači 2023. odbila ruski zahtjev za izručenjem, zaključivši da se u domovini suočava s političkim progonom, kao što je tvrdio. Pušten je na slobodu i odobren mu je azil.
Posljednja nada
Senin se zatim s obitelji nastanio u Crnoj Gori, ali prijetnje njegovu životu nikada nisu prestale. Odnosi između Crne Gore i Rusije složeni su, a politički vjetrovi u Crnoj Gori često pušu u Putinovu korist. Zaštita koju je Senin dobio bila je krhka.
Do 2024. primio je ne jedno, nego dva upozorenja europskih sigurnosnih agencija da mu je život u opasnosti, na automobilu njegove supruge pronađen je uređaj za praćenje povezan s ruskom vojskom, a podaci iz njegove putovnice objavljeni su u lokalnim medijima.
Kasnije te iste godine, dok je pritisak rastao, Senin je ponovno spakirao torbu i ostavio obitelj iza sebe, pobjegavši iz Crne Gore na drugu lokaciju, koja je tajna.
Uslijedilo je ono za što Senin vjeruje da je bio niz operacija Federalne službe sigurnosti osmišljenih kako bi ga natjerale da se razotkrije. Senin kaže da je stvarni opseg tajne mreže Kremlja mnogo veći nego što zapadne agencije shvaćaju.
"Ono što se koristi protiv mene klasična je višeslojna operacija. Prvo tehnički nadzor: GPS uređaji za praćenje, provjere u Interpolovim policijskim bazama podataka u Monaku preko mreža agenata, objava mojih osobnih podataka u europskim medijima. Rusija koristi Europu kao operativni prostor", rekao je. "A Europa tek uči kako na to odgovoriti."
Senin sada živi u skrivanju, vodi pravnu bitku i neprestano se osvrće preko ramena zbog ruskih odreda za likvidaciju za koje se boji da ga progone. No i dalje vjeruje da će se jednog dana, možda u sljedećem desetljeću, moći vratiti u zemlju koju voli. "Bit će promjena", kaže. "Putin nije vječan, otići će".
Časnici Federalne službe sigurnosti obično ne pokazuju emocije. No gotovo desetljeće bijega ostavilo je traga na Seninu.
"U mojoj obitelji nije običaj govoriti o tome što osjećamo. Ali vidim i osjećam patnju zbog razdvojenosti", kaže. "To me uvijek motiviralo do krajnjih granica. Strah nije bio za moj život. Strah je bio – što će se dogoditi mojoj supruzi i djeci ako padnem u ruke Federalne službe sigurnosti i ako mi život bude prekinut? Tko će ići dalje kroz život s mojom djecom? To je strah koji me pokreće. U zaštiti svoje obitelji ići ću do kraja", zaključio je.