Njegove kolege štrajkači i obitelj tvrde da je Stamenković bio u teškom psihičkom stanju, razočaran što je po tko zna koji put odloženo donošenje odluke da se onima kojima su kuće srušene, stanovi u kojima sada žive dodijele u trajno vlasništvo.
'Bomba nam je pala direktno na kuću i potpuno je uništila. Nas je sedmero, a stan u kojem sada živimo je veoma malen. Milivoje je tužio državu i tražio da mu se uz ovaj, dodijeli još jedan stan, kako bi zbrinuo čitavu obitelj. Godine su prolazile, vlasti su se mijenjale, ali nitko ništa nije učinio da nam ublaži muku', priča Ljubinka, Milivojeva supruga.
'Moj sin više nije mogao izdržati ovakvo stanje i u 33. godini izvršio je samoubojstvo', dodaje. 'To je Milivoja dotuklo, ali i učvrstilo u namjeri da djeci osigura krov nad glavom. Iako je bio teško bolestan, nije odustajao od štrajka i na kraju je to platio glavom'.
Prema njenim riječima, Milivoje je u srijedu došao kući nešto prije šest sati navečer veoma neraspoložen.
'Rekao je da su im ljudi iz gradskog ureda poručili da moraju pričekati kako bi se zgrada, koja je vlasništvo Građevinske direkcije, prenijela na grad, što je uvjet da stanove dobiju sadašnji stanari. Bio je veoma uznemiren, pa je popio duplu dozu lijeka.
Oko tri sata poslije ponoći požalio mi se da mu nije dobro. Pokušala sam ga dovesti do terase kako bi udahnuo zraka, jer se gušio. Pozvali smo Hitnu pomoć, ali je on ubrzo nakon njihovog dolaska preminuo. Pokušana je i reanimacija, ali sve je bilo uzalud, priča Ljubinka.
Milivojeva smrt potresla je ostale štrajkače, koji navode da je on bio u najtežem položaju.
'Strašno se mučio, radio je privatno na građevini i sav novac davao odvjetnicima kako bi od države naplatio štetu. Znali smo da je teško bolestan i nagovarali ga da odustane od štrajka, no on bio uporan. Međutim, srce mu nije izdržalo ovoliku muku', rekao je Srđan Mitrović, jedan od štrajkača koji su, uprkos ovoj tragediji, nastavili s izgladnjavanjem.