Libijske su vlasti za zločin još 1999. godine osumnjičili upravo palestinskog doktora i bugarske medicinske sestre, a sud ih je proglasio krivima i osudio na smrtnu kaznu strijeljanjem.
No, optužena šestorka tvrdila je da je do masovne zaraze došlo zbog loših higijenskih uvjeta te se virus, vjerojatno putem transfuzije, proširio među djecom.
Vrhovni je sud u prosincu prošle godine ukinuo prvostupanjsku smrtnu presudu i odredio novo suđenje.
No, pet libijskih HIV stručnjaka i dalje stoji iza dokumenta napisanog 2003. godine, u kojem se na 61 stranici iznosi mišljenje kako je do zaraze nedvojbeno došlo namjerno.
Isti je dokument korišten kao ključni dokaz tužiteljstva i na prvom suđenju.
- Ovaj je izvještaj realan, mi smo u njemu na temelju svih dostupnih informacija i razgovora sa zaposlenicima i odgovornima donijeli ono što smatramo jedinim iskrenim i objektivnim zaključkom, rekao je Othman Shabani, jedan od pet autora.
Smrtnu presudu na prvom suđenju optuženi su zdravstveni radnici "zaradili" na temelju priznanja zločina. No, liječnik
Ashraf Alhajouj i sestre Snezhana Dimitrova, Nasya Nenova, Valentina Siropolu, Christiana Valcheva i Valia Cherveniashka kasnije su tvrdili da su istražitelji priznanje iz njih izvukli mučenjem i batinama.
Sada tvrde da nisu krivi. Suđenje se nastavlja krajem kolovoza.