Ova bizarna igra koju je Budeikin osmislio kao 'igru samoubojstva' proširila se među maloljetnicima diljem društvenih mreža jer je kroz nekoliko godina razrade 21-godišnjak shvatio kako najlakše utjecati na nesigurne mlade umove, a najčešće su u pitanju bile djevojke.
Budeikin je priznao zločine i kazao kako su njegove žrtve 'biološki otpad' i da su bile 'sretne što će umrijeti’, a osim toga je dodao i da na taj način 'čisti društvo'.
Pogledaj na Twitteru
Igra Plavi kit uključuje razne taktike ispiranja mozga, od gledanja horora, ustajanja usred noći do samoranjavanja i drugih bizarnih zadataka. Ova igra traje 50 dana, a završni test je samoubojstvo.
Tragična pažnja i ljubavna pisma
Policija nagađa da je više od stotinu djece igralo igru samo u Rusiji pod vodstvom samog Budeikina i drugih 'mentora'. Osim toga, igra Plavi kit proširila se i na druge države, te iako neki slučajevi još nisu istraženi, vjeruje se da je na nagovor Budeikina život sebi oduzelo više desetaka maloljetnika.
Budeikin je trenutno u zatvoru u Sankt Petersburgu gdje čeka suđenje do studenog. Ipak, tragična činjenica u cijeloj stiuaciji je koliko su mlade djevojke bile pod utjecajem ovog mladića da su mu u zatvor počele slati ljubavna pisma.
Unatoč bizarnom i bolesnom zločinu za kojeg se tereti ovog mladića, Budeikin prima nekoliko pisama tjedno od tinejdžerki, što mu službenici iz zatvora Kresti nemaju pravo zabraniti.
Psiholozi tvrde kako su se mlade djevojke vjerojatno zaljubile u Budeikina jer im je nedostajalo pažnje i ljubavi u okruženju obitelji, a on im je davao dovoljno pažnje, ali tragično usmjerene.
Kako 'igrati' igru Plavi kit
Anton Breido, viši službenik iz Istražnog komiteta Rusije naveo je kako je Budeikin vrlo dobro znao što treba napraviti kako bi došao do rezultata koje je htio.
„Počeo je već 2013. godine i od tada je usavršavao taktiku, a putem je ispravljao greške. Philipp i njegovi pomoćnici prvo su privukli djecu u grupe na ruskoj društvenoj mreži (VK) koristeći jezive video snimke. “
“Zadatak im je bio privući što više djece, a onda procijeniti tko je od njih najskloniji psihološkim manipulacijama. Oni koji su ostajali najduže su dobivali sve teže zadatke, kao što je samoranjavanje, stajanje na rubu krova, ubijanje životinje te na kraju objavljivanje videa ili slike kao dokaza. Sve se to odvijalo putem grupe na društvenoj mreži gdje su se ‘igrači’ okupljali svaki dan u 4:20 kako bi razmijenili materijale i dokaze izvršenog zadatka.”
Većina djece bi došla do te ključne faze ‘težih’ zadataka. Ipak, mala grupa ljudi koja je poslušno prolazila kroz svaki zadatak bila je ciljana skupina. Dvadesetak njih od početnih dvije tisuće su bili oni najposlušniji i najlabilniji, a koji su s vremenom slijepo slušali sve što bi im Budeikin i mentori naredili bez obzira kako jezivo to bilo.
Pomno isplanirana strategija
U nedavnom intervjuu Budeikin je otkrio kako je sve planirao i izveo. Priznao je da nagovarao tinejdžere da se ubiju, a potom nastavio objašnjavati.
"Umirali su sretni. Ja sam im dao ono što su trebali u stvarnom životu: toplinu, razumijevanje i povezanost," izjavio je. No, zanijekao je da se radilo o 130 tinejdžera o koliko ih se govori u medijima.
"Bilo ih je 17, a još 28 ih je bilo spremno da si oduzmu živote. Bilo je i onih s kojima sam komunicirao, a koji su kasnije počinili samoubojstvo bez mog direktnog utjecaja."
Priznao je kako je stvarao atmosferu na društvenim mrežama objavljujući “depresivan sadržaj koji pojedinca stavlja u podobno raspoloženje prije nego bi ga se prihvatilo u grupu za izvršavanje zadataka.”
Ovako je tekao proces: Igra počinje. Dajem im zadatke, oni mi govore o sebi, a potom pričamo putem Skypea, pokušavam ih baciti u trans i saznati više o njihovu životu. U jednom trenutku bilo je bitno da ne spavaju po noći, tada je psiha podložnija utjecaju.
"Neočekivano, ali moja ideja je postala trend. Bilo je puno imitatora, što me živcira."
Istražitelj Breido je rekao kako je Budeikin imao samotno djetinjstvo, školu je proveo bez prijatelja, a njegova majka je imala malo vremena za njega zbog posla i velike udaljenosti koje je prelazila svaki dan.
„Bio je stalno u konfliktu s učiteljima i generalno autoritetom. Nije se iskazao u učenju, a nakon škole bi satima bio online, rijetko kad bi i viđao majku,“ potvrdio je Breido te zaključio kako je „osoba koja nikada nije uspostavila konkretan odnos s drugima odjednom postala osoba koja je uredovala tuđu volju i život.“