Pukovnik Zoltan Dani danas sa suprugom i troje djece živi u selu Skorenovac gdje ima pekaru, piše Blic.
Nakon što je prije četiri godine redatelj Željko Mirković o njemu snimio film '21 sekunda' rodila se ideja da snime dokumentarac 'Drugi susret'.
'U jednoj od scena me stariji sin Atila poziva da zajedno pogledamo izjavu pilota Zelka kako mu je bilo nakon što je srušen iznad Jugoslavije. Sin me pitao što bih rekao g. Daleu ako bi se jednog dana sreli? Odgovorio sam da ne bih imao ništa protiv jer smo obojica bili profesionalci i izvršavali smo zadatke koje su pred nas postavili naši pretpostavljeni i da bih mu rekao: Ajmo na piće!', ispričao je Dani.
I tako je i bilo. Počeli su kontaktirati putem interneta i razmjenjivati pisma, uglavnom o obitelji i svakodnevnim temama i problemima.
Prvi susret, onaj ne tako lijep, bio je u Buđanovcima, a drugi se dogodio, prema ideji redatelja filma, u pekari u Skorenovcu.
'Bio je to nesvakidašan osjećaj. Vrlo neobičan, a istovremeno i kao da je to samo običan susret sa susjedom. Za vrijeme našeg dopisivanja postepeno se stvarao osjećaj da je to ipak nešto posebno, kako za Dalea tako i za mene. Naš odnos je sada izvanpolitički i potpuno ljudski. Ni u jednom trenutku nisam imao dilemu sresti se sa Zelkom ili ne. Potpuno sam uvjeren u to da je uvijek bolje družiti se i razgovarati o osnovnim vrijednostima obitelji i društva nego ratovati', ispričao je Dani.
Očekivano, njihovo je prijateljstvo 'rasplamsalo' diskusije - neki potpuno odobravaju ovaj potez no ima i isključivih stavova i osuda.
'Negativni komentari dolaze od ljudi s negativnom energijom i njih iz tih pozicija nitko ne može pomaknuti. Ohrabrujuće je da nas je više ovakvih koji razmišljaju i rade u smislu pozitivnih vrijednosti ljudskog roda. Naš odnos se razvio od, u početku 'nepoznatih neprijatelja' do sada 'poznatih obiteljskih prijatelja'. Mi smo stvarno postali prijatelji koji se svaki dan 'sretnu' na internetu i razmjenjuju mišljenja o raznim običnim temama. Želimo svijetu poslati poruku da je mir među narodima i državama neprikosnoven i da je bolje širiti iskrene prijateljske odnose nego ratnohuškačke. Zelko i ja smo u tom ratu bili vojnici, a nakon njega ljudi koji se bore za mir. Kad netko doživi rat i skoro sve njegove strahote, shvati svu besmislenost rata. A kad to prođe prvo je sretan što je preživio, a kasnije poželi da se to više nikome nikada ne dogodi. Ovaj film treba prenijeti upravo takvu poruku', kazao je pukovnik u penziji.