Zračni napadi koji su počeli 24. ožujka 1999. godine trajali su 11 tjedana i u njima je, prema procjenama različitih izvora, poginulo između 1200 i 2500 ljudi, a procjenjuje se da je šteta između 30 i 100 milijardi dolara.
Odluku o napadu donio je 23. ožujka 1999. godine tadašnji glavni tajnik NATO-a Javier Solana nakon što su propali pregovori u Rambouilletu i Parizu o rješavanju kosovske krize bez vojne intervencije i nakon što su jugoslavenske snage na Kosovu počinile mnogobrojne zločine nad kosovskim Albancima.
Intervencija je nakon mnogih diplomatskih nastojanja završena potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, prema kojemu su se policijske i vojne snage tadašnje Jugoslavije povukle s Kosova na kojemu se rasporedilo 37.200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja. Njihova zadaća, prema Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, bila je očuvati mir i osigurati povratak izbjeglica dok se ne postigne trajno rješenje.
Uoči devete godišnjice bombardiranja, srbijanski premijer u ostavci Vojislav Koštunica priopćio je u nedjelju navečer da je okrutnom rušenju Srbije bio cilj da od Kosova napravi prvu NATO-državu na svijetu. Istaknuo je da je Srbija slobodna zemlja i da zato poruka "slobodnog naroda i slobodne zemlje" može biti samo da je Kosovo Srbija.
Srbijanski dužnosnici tijekom dana položit će vijence u gradovima i na mjestima pogibije civila, a za sve poginule crkveni obred bit će održan u crkvi svetog Marka u Beogradu.