Beogradski dnevnik "Blic" u srijedu tvrdi, pozivajući se na anonimne izvore, da je već postignut dogovor između Tadićeve koalicije i koalicije SPS-a, Partije ujedinjenih penzionera (PUPS) i Jedinstvene Srbije (JS), koja je osvojila 20 mandata na nedjeljnim izvanrednim parlamentarnim izborima.
Sasvim suprotno tvrde "Glas javnosti" i beogradska "Politika", koja navodi da su, iako će službeni sastanak Koštunice i čelnika SPS-a Ivice Dačića biti održan u srijedu, njih dvojica već u utorak postigli dogovor o formiranju nove vlade, koji je usuglašen i s čelnikom radikala, Šešeljevim zamjenikom Tomislavom Nikolićem. Prema tim najavama, dogovorom trojice lidera predviđeno je da Vojislav Koštunica po treći puta bude premijer, navodi "Politika", koja ipak dodaje da postoje nagađanja da je Dačić dogovor postigao i s Tadićem.
Ono što je u srijedu jedino sigurno, jest dogovor radikala i Koštuničinih narodnjaka o (javnosti još nepoznatim) načelima na kojima su spremni zajedno napraviti novu vladu, dok se Dačićevi socijalisti uglavnom javno još ne opredjeljuju, osim što je u utorak čelnik Jedinstvene Srbije, koja je u koaliciji s SPS-om, Dragan Marković Palma izjavio da je Srbiji mjesto u Europi.
U međuvremenu, također u utorak, Republička izborna komisija (RIK) poništila je izbore na tri biračka mjesta (od kojih je jedno na Kosovu), te će tamo izbori biti ponovljeni iduće nedjelje, 18. svibnja. Tako će biti produženi i rokovi za formiranje skupštinske većine i nove vlade, jer nakon što RIK najkasnije 22. svibnja u ponoć proglasi konačne i službene rezultate izvanrednih parlamentarnih izbora, počinje teći rok od mjesec dana za konstituiranje Skupštine Srbije, te nakon toga i tromjesečni rok za formiranje nove vlade, što znači da cijeli pregovarački proces može trajati sve do kraja rujna.
U svakom slučaju, broj osvojenih mandata više se neće mijenjati, pa Tadićeva lista "Za europsku Srbiju" ima 103 zastupnika u budućem parlamentu. Na toj su listi njegova Demokratska stranka (DS), G17 Plus Mlađana Dinkića, Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenada Čanka, Sandžačka demokratska partija (SDP) Rasima Ljajića i Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Draškovića.
Na drugoj strani su SRS sa 78 zastupnika i koalicija Koštuničina DSS-a i Nove Srbije (NS) Velimira Ilića s 30, a slijede SPS s 20 mandata, Liberalno-demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića s 13 mandata, te Mađarska koalicija s četiri, Bošnjačka koalicija Sulejmana Ugljanina s dva mandata, dok je jedan mandat pripao Koaliciji Albanaca Preševske doline.
Nekoliko je mogućih scenarija za formiranje nove vlade. Prvi, da Tadićeva lista uđe u koaliciju s Dačićevom koalicijom SPS-PUPS-JS i Mađarskom koalicijom, čime bi dobila potrebnu parlamentarnu većinu od 126 (od ukupno 250) mandata, ili da uđe u koaliciju s LDP-om, koalicijom SPS-PUPS-JS i Mađarskom koalicijom, što bi donijelo komotnih 139 mandata.
Drugi je scenarij onaj u kojemu se već dogovorenom savezništvu radikala i narodnjačke koalicije DSS-NS pridružuje SPS-PUPS-JS, čime bi imali 128 mandata, jednako kao i - najmanje mogući - scenarij koalicije Tadićeve liste, LDP-a, PUPS-a i JS-a (bez SPS-a Ivice Dačića) i Mađarske koalicije.
Osim toga, niti jedan blok još nije pregovarao sa Sulejmanom Ugljaninom o njegova dva mandata, kao ni s albanskim predstavnicima s juga Srbije. Za pretpostaviti je da će albanski zastupnik pristupiti europskoj koaliciji, dok se Ugljanin - koji je u ranijem sazivu u parlamentu bio na listi Koštuničina DSS-a - još nije izjašnjavao o svojim namjerama.
Nejasno je i hoće li liberalni demokrati (LDP) prihvatiti koaliciju sa socijalistima, ali i kako bi SPS reagirao na sjedenje u zajedničkoj vladi s LDP-om, čiji je lider Čedomir Jovanović, uz pokojnog premijera Zorana Đinđića, najzaslužniji za uhićenje i kasnije izručenje Haškom sudu bivšeg predsjednika SPS-a Slobodana Miloševića.
Analitičari se nakon izbora bave mogućnostima koje su pred SPS-om, čije je biračko tijelo najstarije u Srbiji, te je to jedan od argumenata da se priključe europskim snagama - mogli bi se transformirati u stranku moderne ljevice, na čemu su inzistirali u predizbornoj kampanji, i računati na podršku Tadićeva DS-a za ulazak u Socijalističku internacionalu, kojoj streme.
S druge strane, u savezništvu s radikalima i narodnjacima njihovo biračko tijelo bilo bi zadovoljnije i vjerojatno bi dobili više ministarstava nego u demokratskoj vladi, ali bi se izložili utapanju u SRS i skorom nestanku s političke scene kao stranke.
U svakom slučaju, činjenica je da je na Miloševićevim nasljednicima odluka o bliskoj budućnosti Srbije, o tome hoće li ona k Europi ili u izolaciju, ili će se Srbija - što je mogućnost koju analitičari ne isključuju - suočiti na jesen s novim parlamentarnim izborima.