Budući srpski građanski zakon legalizirat će pravo na dostojanstvenu smrt. Poslije dvije godine rasprave vladina komisija za izradu tog zakonika odlučila je da u posljednjoj verziji prednacrta propiše odredbu o mogućnosti prema kojoj bi oboljeli od teških i neizlječivih bolesti mogli završiti život na dostojanstven način, svojom odlukom ili uz suglasnost najbližih.
"Pravo na eutanaziju, kao pravo fizičke osobe na suglasan, dobrovoljan i dostojanstven prekid života, može se ostvariti ako se ispune propisani humani, psihosocijalni i medicinski uvjeti. Zlouporaba prava na eutanaziju radi pribavljanja neosnovane materijalne ili druge koristi predstavlja osnovu za kaznenu odgovornost", navodi se u prednacrtu građanskog zakonika.
"Ako zakoni jamče pravo na dostojanstven život čovjeka, onda bi trebali omogućiti i pravo na dostojanstven završetak života. Teško i neizlječivo oboljela osoba imala bi mogućnost odlučivanja o prestanku agonije i stanja koje je teško podnošljivo, a koje izaziva samo muke i sažaljenje. Komisija je spremna preuzeti odgovornost za ovakav prijedlog i očekuje da će u javnoj raspravi biti ozbiljnih i jakih argumenata za eutanaziju i protiv nje", kazao je prof. dr. Miodrag Orlić, liječnik koji je na čelu komisije za izradu zakona.
O legalizaciji eutanazije u Srbiji prvi put će se javno raspravljati sljedeći tjedan na savjetovanju "Budvanski pravnički dani" koje organizira Savez udruženja pravnika Srbije i Republike Srpske.
Mijenjat će se i Kazneni zakon
Najavljeno je donošenje posebnog zakona koji će precizno urediti uvjete i postupak za ostvarivanje prava na eutanaziju. Također, bit će neophodne i promjene u Kaznenom zakonu, u dijelu koji propisuje kazneno djelo ubojstva iz milosrđa. Legalizacija eutanazije dovest će do brisanja tog dijela, ali će biti potrebno predvidjeti kaznenu odgovornost za slučajeve zlouporabe, piše Politika.
"Ova novost izazvala je posebnu pažnju ne samo pravnika, već i liječnika, psihologa i drugih stručnjaka s kojima je komisija obavila razgovore. Riječ je o ljudskom pravu koje se poštuje u velikom broju zemalja u svijetu. Naravno, voljeli bismo da nitko nema potrebu za donošenjem odluke o eutanaziji, ali teški slučajevi nameću potrebu ostvarivanja takvog prava. U donošenju odluke i izvršenju eutanazije u svakom konkretnom slučaju trebaju sudjelovati i pravnici, i liječnici, i psiholozi, a mnogi od njih nisu spremni na taj način odlučivati o životu i smrti", kazao je Ratomir Slijepčević, tajnik komisije.
Odluka o eutanaziji ne bi se mogla donijeti bez suglasnosti onoga o čijem je životu i smrti riječ, osim u slučajevima kada su ljudi bez svijesti. Tada bi suglasnost dali zakonski skrbnici i članovi najuže obitelji.
"Pravo na dostojanstvenu smrt predstavlja svojevrsno pravo svake osobe na suglasni, dobrovoljni i dostojanstveni prekid života, pod strogo predviđenim zakonskim uvjetima i uz neophodno i apsolutno poštivanje autonomije volje osobe koja želi iskoristiti to pravo", dodao je Slijepčević.
Vrlo strogi uvjeti propisani posebnim zakonom trebali bi, naglašava, spriječiti svaku zlouporabu toga prava, čija je svrha umanjiti značajne psihičke, socijalne i materijalne štetne posljedice ljudima koji se nalaze u izuzetno teškoj situaciji uslijed neizlječive, odnosno smrtonosne bolesti. U Europi je eutanazija legalizirana u Švicarskoj, Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj.