Liječnici su u pritvoru od 1999. godine, a od tada je 52 od 426 zaražene djece umrlo od AIDS-a.
Šestoro optuženih, koji su u zatvoru proveli sedam godina, bilo je osuđeno na smrt u svibnju 2004. godine. Vrhovni libijski sud predmet je tada vratio na ponovno suđenje koje je počelo u svibnju 2006.
U sudnici u Tripoliju, optuženi su pri izricanju presude briznuli u plač i ubrzo su izvedeni iz sudnice. Njihove je obrana tvrdila kako su su oni žrtve nehigijenskih uvjeta u bolnicama. Planiraju i po drugi put uložiti žalbu na Vrhovni sud. Osuđeni tvrde da su nedužni, a na prvome i drugome suđenju svjedočili su da su bili mučeni kako bi priznali krivnju.
Povjerenik Europske komisije za pravosuđe, slobodu i sigurnost Franco Frattini odmah je iz Bruxellesa pozvao Tripoli da odbaci smrtnu presudu ocijenivši kako je 'takva kazna zapreka suradnji Libije s Europskom unijom'.
Pred sudnicom su obitelji oboljele ili umrle djece presudu
pozdravile pjesmom i plesom.
Presudu je s nestrpljenjem iščekivala međunarodna zajednica, jer optužene smatra nedužnima i zahtijeva njihovo oslobođenje.
Brojni svjetski stručnjaci ocijenili su kako nema nikakvih dokaza koji potvrđuju da su optuženi namjerno inficirali djecu. Ocijenili su kako je zaraza nastupila unutar bolnice u Bengaziju zbog loših higijenskih standarda.
Smrtnu kaznu tužiteljstvo je zatražilo za sve optužene.