Luj XVI. bio je mlad, neiskusan i sramežljiv 19- godišnji mladić kad je preuzeo upravljanje Francuskom koja je krajem 18. stoljeća bila u dosta lošoj financijskoj situaciji zbog njegovih prethodnika koji su zemlju iscrpili mnogobrojnim neuspješnim ratovima, kao i luksuznim dvorskim životom.
Nedorastao zadatku pred sobom, a oženivši i austrijsku princezu Mariju Antoniju što nikako nije sjelo Francuzima koji su Austriju smatrali drevnim neprijateljem, svjedočio je rastu nezadovoljstva u zemlji koje je dovelo do pada zloglasnog zatvora Bastille 1789. i početka Francuske revolucije.
Narodna skupština, u to doba uspostavljena, ograničila je kraljevu apsolutnu moć. Njegovi pokušaji bijega iz zemlje nisu mu pomogli u očima Francuza, a nisu ni pisma pronađena u željeznoj škrinji koja su otkrila da je kralj bio u prepisci sa svojom austrijskom tazbinom u pokušaju da si popravi izglede za preživljavanje.
Kako rat s Austrijancima nije dobro išao francuskoj revolucionarnoj vlasti, odlučili su da je krajnje vrijeme da za sve loše u zemlji netko bude kriv. I izbor je pao na Luja XVI. Nakon strastvenog govora Roberta Robespierrea u kojem je rekao da bi "francuska nacija mogla živjeti, Luj mora umrijeti", Narodna skupština osudila je kralja tijesnom većinom od samo jednog glasa na smrt.
21. siječnja 1793., doveden je na giljotinu. Skinuli su mu maramu i kravatu, iskoristili ih da mu svežu ruke, a zatim mu odsjekli glavu. Jedan po pomoćnika egzekutora zgrabio je glavu Luja XVI. dok je svjetina klicala naciji, republici i slobodi.
Nekoliko mjeseci kasnije, smaknuta je i njegova supruga, koja je svoje ime prilagodila francuskom jeziku u Marija Antoaneta, no to joj nije pomoglo, jer je od Francuza i dalje bila iznimno omražena, rastrošna i od ružnih glasina ozloglašena austrijska princeza.