Ispitivanja su pokazala da je vjerojatan drugi krug izbora u kojemu će se ogledati dva od triju kandidata koje podržavaju velike političke stranke, te da Helena Pečarič, Monika Piberl, Darko Krajnc, pa čak i ultranacionalistički političar Zmago Jelinčič, koji za najviši položaj u državi konkurira po drugi put, za to nemaju izgleda.
Prema svim najavama, najozbiljniji favorit na izborima je Alojz
Peterle, prvi utemeljitelj Slovenskih kršćanskih demokrata (SKD) i jedan od "veterana" slovenske politike u zadnjih dvadesetak godina. Peterle je bio predsjednik prve demokratski izabrane vlade u Sloveniji pred osamostaljenje države, kasnije u razdoblju dvije godine i ministar vanjskih poslova, a sada je zastupnik u Europskom parlamentu i potpredsjednik Europske pučke stranke.
59-godišnji Peterle, iza čije kandidature stoje konzervativne stranke u vladi premijera Janeza Janše, najavio je da bi kao predsjednik države izbjegavao soliranja u vanjskoj politici, kakva su se pripisivala Janezu Drnovšeku, djelovao na povezivanju, a ne političkom antagoniziranju slovenskih ljudi, te bolje povezivao domovinu sa dijasporom.
Slovenski analitičari primjećuju da se Peterle tijekom kampanje uspješno obraćao i biračima liberalnijeg svjetonazora čiji bi mu glasovi bili neophodni ako želi pobijediti u drugom krugu. Tako, primjerice, nije izražavao ranije oštro protivljenje umjetnom prekidu trudnoće, a zalagao se i za nacionalno pomirenje oko povijesnih i ideoloških pitanja.
Peterle je također odbijao da se čvršće identificira kao kandidat
sadašnje vlade kojoj je popularnost ove godine u padu, tvrdeći da je "narodni kandidat" kojega javno podržavaju razne političke struje i javne osobe.
Izbor Peterlea za predsjednika Slovenije sadašnjoj bi vladi Janeza Janše donio potreban politički mir u vrijeme kad Slovenija preuzme ulogu predsjedavajuće u Europskoj uniji i u godini u kojoj će se održati parlamentarni izbori, jer su njena iskustva kohabitacije s Janezom Drnovšekom bila prilično neugodna zbog njegove kritičnosti u zadnjem dijelu mandata.
Stranke lijevog centra nisu se uspjele dogovoriti o jednom kandidatu, pa nije izvjesno hoće li u drugi krug ući profesor međunarodnog prava i nekadašnji visoki diplomat Danilo Tuerk (Tirk) ili bivši guverner slovenske centralne banke, a prije toga i dugogodišnji ministar financija, Mitja Gaspari.
Danilo Tuerk (55 godina) napravio je istaknutu sveučilišnu karijeru na ljubljanskom sveučilištu, a na području politike bavio se pitanjem pravne zaštite manjina. On je u mladu slovensku diplomaciju, koja je bila u fazi formiranja, ušao 1992. godine kao prvi veleposlanik Slovenije u UN-u.
Poslije toga, od 2000. do 2005. godine radio je kao pomoćnik za političke poslove tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, nakon čega se vratio u domovinu. Za kandidaturu za predsjednika Slovenije odlučio se na nagovor predsjednika Socijalnih demokrata (SD) Boruta Pahora, nakon što je sam Pahor odlučio ne kandidirati se na predsjedničkim izborima osobno, nego sa svojom strankom pokušati osvojiti vodeću političku poziciju u državi na parlamentarnim izborima 2008. godine.
Tijekom kampanje desnica je problematizirala Tuerkovu ulogu pred osamostaljenje Slovenije, jer je u ljubljanskom "Delu" u prosincu 1990. godine u jednoj analizi tvrdio da se valja paziti izjava kako je s tadašnjim slovenskim referendumom, na kojem su se Slovenci opredijelili za odlazak iz Jugoslavije, "sve
gotovo" i da je on praktično pravni temelj osamostaljenja.
Turk je tadašnje stajalište protumačio kao realistično gledanje pravnika koji je znao da jednostrano proglašenje samostalnosti neće uspjeti i da će tu odluku trebati braniti realnim i diplomatskim sredstvima, a oštro je opovrgnuo da se protivio osamostaljenju.
Za ulazak u drugi krug izbora tijesnu utrku s Tuerkom vodi Mitja
Gaspari (56 godina). Gaspari je jedan od najistaknutijih slovenskih stručnjaka za područje financija i bankarstva. Do raspada bivše Jugoslavije bio je zamjenik guvernera NBJ-a, nakon toga jednu godinu viši ekonomist u Svjetskoj banci u Washingtonu.
U Sloveniju se vratio 1992. godine, kada ga je tadašnji premijer Janez Drnovšek pozvao da se kao ministar financija u njegovoj vladi pozabavi restrukturiranjem i sanacijom nakon osamostaljenja načetog bankarskog i financijskog sustava. Položaj ministra držao je u više Drnovšekovih vlada do 2001.
godine, kada ga je parlament, na prijedlog tadašnjeg predsjednika države Milana Kučana, izabrao za guvernera centralne banke. Gasparija drže i za jednog od najzaslužnijih za "glatko" preuzimanje eura u Sloveniji na početku 2007. godine. Unatoč tome, parlament u kojemu imaju većinu stranke desnog centra odbio je produžiti njegov mandat, što je dovelo do trzavica između predsjednika Janeza Drnovšeka i premijera Janeza Janše.
Gasparija u predsjedničkoj kandidaturi podržavaju Liberalni demokrati (LDS), a tijekom kampanje u više je navrata kritizirao proračunsku i financijsku politiku sadašnje vlade i upozorio na potrebu energičnijih mjera za obuzdavanje inflacije i smanjivanje javnih troškova. Slovenski politički analitičari smatraju da je Gaspari najmanje poželjan predsjednički kandidat kad je riječ o preferencijama sadašnje vlade i premijera Janeza Janše.