"Bio sam u drugoj četi tadašnje jugoslavenske vojske i tu su nas doveli da kopamo zemlju lopatama i krampovima i bacamo je na trupla koja su već bila djelomice pokrivena zemljom, ali tako slabo da su se vidjele ruke, glave i noge žrtava. Morali smo kopati cijeli dan da smo ih koliko toliko zatrpali zemljom, a onda smo se vratili u Stari trg, gdje smo bili nastanjeni u župnikovoj kući", rekao je kroz plač danas 79-godišnji Ivan Knap iz Ljubljane, koji je u vrijeme tih događaja imao samo 17 godina.
On je kao svjedok bio nazočan djelomičnoj ekshumaciji, odnosno sondaži koja ima za cilj određivanje dimenzija
grobnice kako bi se mogao utvrditi broj ubijenih koji tamo leže.
Povjesničar Jože Dežman rekao je da se radi o već poznatoj lokaciji i da se njeno istraživanje planiralo prije nekoliko godina pa odustalo, a sada je trebalo utvrditi njene dimenzije.
"Jarak u šumi dugačak je 80 metara i ustanovili smo da je do vrha pun kostiju. Ostaci se nalaze od dubine 1 metra prema dnu i tu leži najmanje 1500 ljudi", rekao je Dežman koji vodi vladinu komisiju za poratne masovne egzekucije i obilježavanje grobnih mjesta ubijenih.
Dodao je da su ubijeni, prema iskazima svjedoka, u najvećem broju Hrvati, vojne osobe vraćene iz Bleiburga koje su tu dovođene nakon 15. svibnja 1945.
Postoje iskazi da su kasnije u istoj šumi pokopani ubijeni slovenski domobranski časnici vraćeni iz logora Vektring u Austriji, te lokalni "simpatizeri" njemačkih okupacijskih vlasti ili Nijemci. Mariborski list "Večer" navodi da, prema nekim svjedočenjima, u istoj šumi postoje i druge masovne grobnice, te da neki misle da je u njoj pokopano i do 7.000 ubijenih.
"Većinom je riječ o Hrvatima", rekao je Dežman, dodavši da zato pretpostavlja da će obilježavanje i održavanje grobišta biti regulirano prema slovensko-hrvatskom sporazumu koji je nedavno usklađen na razini dviju vlada i koji bi trebao biti potpisan.
Sondiranju je bio nazočan i povjesničar Marjan Linasi, kustos muzeja u Slovenj Gradecu, koji se već duže vremena bavi temom masovnih grobišta u tom dijelu Slovenije.
Iskopavanju su bili nazočni i predstavnici policije i okružnog
tužiteljstva, kako bi se istražila sumnja o pokretanju postupka za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima, navode slovenski mediji.
Dosadašnji slični slučajevi završavali su neuspjehom jer više nema mnogo živih svjedoka, a vjeruje se da je i najveći dio odgovornih za tadašnje događaje već umro.
Grobište Žančani, piše mariborski list, trebalo je biti istraženo
2002. godine, te imenovan istražni sudac, ali su postupci bili
zaustavljeni.
Na širem području Slovenj Gradeca je, prema povijesnim dokumentima i iskazima, i lokacija Gornji Dolič, gdje se u masovnoj grobnici navodno nalazi oko 8.000 ubijenih iz kolone koja se u svibnju 1945. povlačila prema Austriji. Slovenski povjesničari danas govore da su većinom bili
civili. Slovenski partizanski zapovjednik Franc Strle u svojoj knjizi "Veliki finale u Koruškoj", o završnim borbama u Sloveniji pred kraj rata, navodi, međutim, da su u koloni bile vojne formacije koje se nisu htjele predati, pa je 9. svibnja 1945. naređeno da se cijela kolona bombardira.