Žena je usmrtila svoga četvorogodišnjeg sina i dvogodišnju kćer, zadavivši ih u postelji. Nakon tragedije pretpostavljalo se da je to bilo uzrokovano depresivnim stanjem majke koja se navodno već liječila od alkoholizma, a neposredno prije događaja rastavila se od supruga i oca djece. Sudski vještaci proglasili su je međutim ubrojivom u trenutku čedomorstva i zaključili da ne boluje od bipolarnog psihičkog poremećaja.
Osuđena je na sudu tvrdila da djecu nije ubila i da ih je pošto se probudila zatekla mrtve u krevetu. Kazna nije pravomoćna jer su na nju najavili žalbu branitelj osuđene i državno odvjetništvo. Branitelj i dalje ostaje na stajalištu da je policija nakon prijave propustila zaštititi i uzeti biološke tragove koje je ostavio ubojica, jer nije ispitala otiske prstiju na vratu ubijene djece, dok je tužiteljstvo nezadovoljno što je zbog dvostrukog čedomorstva dosuđena relativno blaga kazna.
Sud je ustvrdio da nije predočeno dovoljno dokaza za tvrdnju tužiteljstva da je majka svoju djecu ubila dok su spavala, na osobito okrutan način. Da je takvo tumačenje tužiteljstva prihvaćeno, optužena je za svako od dva ubojstva mogla biti osuđena na po 30 godina zatvora, a u tom bi joj slučaju bila izrečena jedinstvena kazna u obliku doživotnog zatvora. (Hina)