Čelnici Kongresa i Bijele kuće pokušavaju postići sporazum o podizanju gornje granice koliko se savezna država smije zadužiti samo nekoliko tjedana prije zakonskog roka. Ako se rok od 1. lipnja probije, Ministarstvo financija neće biti u mogućnosti spriječiti bankrot Sjedinjenih Država.
Pitali smo ekonomskog analitičara Andreja Kneza koliko je taj scenarij izgledan i kako je uopće do toga došlo.
"Najnovije informacije iz američke administracije su da se dogovor oko limita američkog duga nazire i, ono što je bitnije, da svi dionici priželjkuju izbjegavanje nepovoljnog ishoda, odnosno izbjegavanje rizika da SAD ne može podmirivati svoje obveze po javnom dugu. Dogovor je moguć već u idućim danima", napominje Knez.
Pojašnjava kako se tema limita američkog javnog duga često koristi kao element političkog natjecanja između stranke na vlasti u Kongresu i čelnika Bijele kuće, što najbolje potvrđuje da su se "natezanja" slična trenutačnome oko limita i povezanih aktivnosti javnih financija odvila tri puta od početka 2010-ih naovamo.
I uvijek su se, kaže, riješila povišenjem gornje granice javnog duga, nerijetko u samom fotofinišu iscrpljivanja novčanih sredstava u američkoj riznici.
"Specifičnost te mjere dodatno je pojačana činjenicom da se u istom periodu primjena mjere znala i suspendirati, ovisno o programima javnih financija i odnosu političkih snaga na vlasti."
Na pitanje kako je ta mjera nastala odgovara kako se to dogodilo početkom 20. stoljeća, a da se modificirala tijekom vremena.
"Suština je bila pojednostaviti proces zaduživanja SAD-a, odnosno da ministarstvo financija nije trebalo tražiti posebno odobrenje Kongresa za svako izdavanje dužničkih vrijednosnih papira.
Iako je američka ministrica financija Yellen napomenula da država ima sredstava za plaćanje do 1. lipnja, neki izračuni govore da imaju prostora za ipak nekoliko dana više, točnije do 6. lipnja", ističe ekonomski analitičar.
Pojašnjava što bi za SAD značio bankrot i kakav bi on utjecaj imao na ostatak svijeta.
"Konkretno, nedostatak sredstava na računima ministarstva financija u ovom bi slučaju značio neuspjeh podmirenja obveza po dospijećima američkih trezorskih zapisa barem do sredine lipnja, kada država uprihođuje poreze od dobiti poduzeća. Naravno da bi izostanak dogovora u narednim mjesecima značio dodatne nemogućnosti otplate duga koji dospijeva.
Unatoč posljednjim pozitivnim signalima ne ohrabruje činjenica da je, prema analizama, odnos političkih snaga u američkom Kongresu na povijesno najvišoj razini podijeljenosti.
Uslijed kontinuiranog izostanka dogovora može se očekivati da raste napetost na tržištima kapitala, no tržišni pomaci ne sugeriraju da su investitori zaista isključivo zabrinuti. Naime, istina jest da premija na rizik na američke obveznice za idućih godinu dana pleše oko povijesno rekordnih visina, ali istodobno su američke dionice prilično stabilne", kaže.
Predviđa da će do dogovora ipak doći.
"Iako je moj primarni scenarij da će uskoro doći do dogovora u nekakvom formatu, ne treba zanemariti što bi alternativni scenarij mogao donijeti.
Alternativni scenarij pretpostavio bi da SAD zaista ne uspijeva podmiriti obveze po svojem dugu u idućim mjesecima, a u tom bi slučaju američko gospodarstvo moglo u drugoj polovici ove godine zabilježiti korekciju realnog BDP-a čak oko 2 % u odnosu na drugu polovicu 2022. godine.
Takav alternativni scenarij doveo bi i do značajnog povećanja nestabilnosti tržišta kapitala s korekcijom cijena dionica i porastom troška zaduživanja. Primjerice, trošak zaduživanja dužnika s BBB rejtingom, kao što je Hrvatska, u vrijeme krize oko limita javnog duga u 2011. godini porastao je za otprilike dva postotna boda.
Domino-efekt uključivao bi i poteškoće refinanciranja rizičnijih dužnika kao što je Italija, što bi imalo multiplikativno nepovoljne efekte za Hrvatsku s obzirom na čvrste gospodarske veze kroz kanale vanjske robne razmjene i financijskih tokova", kaže.