Ruski predsjednik Vladimir Putin ima razloga za brigu. Rat u Ukrajini, koji je trebao biti brza vojna pobjeda, sada dovodi sukob sve dublje u Rusiju. No, postoji još jedan problem koji trenutno nije toliko očit, ali prijeti ozbiljnom destabilizacijom ruskog društva u osjetljivom trenutku.
Moskva strahuje od onoga što bi se uskoro moglo dogoditi u Čečeniji, maloj regiji na Sjevernom Kavkazu.
Autoritarni vođa Čečenije, 49-godišnji Ramzan Kadirov, pati od teške i najvjerojatnije terminalne bolesti, a zbog njegove smrti, koja je moguća u bilo kojem trenutku, može se očekivati kriza u nasljeđivanju, analizira Foreign Policy.
Kadirovljev preferirani nasljednik je njegov 18-godišnji sin Adam, koji je premlad da preuzme republiku. Putin bi mogao pokušati službeno održati obitelj Kadirov na vlasti putem pouzdanog saveznika koji bi mogao mentorirati Adama dok ne stekne više iskustva. Međutim, takvo rješenje može biti teško provesti.
Autoritarni stil vođenja Ramazana Kadirova, koji mu je donio nadimak Kim Jong Il Kavkaza, izazvao je mnogo napetosti među čečenskim stanovništvom. Nekoliko protivnika čečenskog vođe završilo je u egzilu i čekaju pravi trenutak da se osvete.
U posljednje četiri godine, jedan važan faktor dodatno je zakomplicirao situaciju. U Ukrajini se razne skupine čečenskih boraca bore na suprotstavljenim stranama sukoba. Ukrajinci, koji su službeno priznali neovisnost Čečenije 2022. godine, učinili su sve što je u njihovoj moći kako bi podržali snage koje se protive Kadirovu, znajući da bi novi rat u regiji dodatno iscrpio resurse ruske vojske, u vrijeme kada se Putin suočava s opasnom novom fazom svoje borbe protiv Kijeva.
Nemilosrdni borac protiv pobunjenika
Ukrajinci su se sjetili nečega što su mnogi na Zapadu zaboravili. Putinov uspon na vlast u Rusiji krajem 1990-ih potaknut je njegovim ugledom nemilosrdnog vođe u borbi protiv čečenskih pobunjenika. Bivši agent KGB-a dobio je podršku ruskih birača obećanjem da će nemilosrdno loviti čečenske separatiste.
"Progonit ćemo teroriste posvuda. Oprostite, ali ako ih uhvatimo u WC-u, likvidirat ćemo ih u WC-u", rekao je tada Putin.
Osim nepopustljivog pristupa, Putin je koristio i pragmatičniju strategiju, kojom je na svoju stranu privukao jednog od vođa pokreta otpora, Ahmata Kadirova, oca sadašnjeg čečenskog vođe. Ahmat se isprva, od 1991. do 1994., borio na strani pobunjenika, kada su čečenski nacionalisti iskoristili slabost središnje vlade na čelu s predsjednikom Borisom Jeljcinom.
Čečenski pobunjenici odoljeli su ruskim vojnim napadima u krvavom sukobu i proglasili svoju neovisnost. Godine 1999. izbio je Drugi čečenski rat. Putin, koji je u to vrijeme bio premijer, usvojio je vrlo oštru strategiju protiv pobunjenika na bojnom polju. Istovremeno, Putin je započeo pregovore s Ahmatom Kadirovim, koji se protivio radikalnim džihadistima koji su dominirali pokretom za neovisnost. Sporazum koji su postigli predviđao je da će Ahmat i klanovi saveznici s njim okrenuti oružje protiv pobunjenika i priznati suverenitet Kremlja nad Čečenijom. Zauzvrat, Putin bi čečenskom vođi dopustio da vlada regijom kako želi i tako dobiti stupanj autonomije koji nijedna druga ruska pokrajina nije imala.
Kadirovljeva vojska mogla bi igrati ključnu ulogu
Kada je Ahmat poginuo u bombaškom napadu tijekom parade Dana pobjede u Groznom 2004. godine, vlast je prešla na njegovog sina Ramzana, koji je uspio jproširiti svoju kontrolu nad regijom svojom brutalnošću. Optužen je za mučenje, ubojstva, otmice i osvetu počinjenu protiv kritičara i obitelji njegovih protivnika.
Unatoč ultrakonzervativnom islamskom režimu koji je uveo Kadirov, uključujući primjenu zakona i običaja koji su zabranjeni u ostatku Rusije, poput promicanja poligamije, Putinova vlada godišnje subvencionira Čečeniju s 3,8 milijardi dolara, što predstavlja oko 92% ukupnog proračuna republike. Kadirov koristi ta sredstva za luksuzan život, ali i za održavanje vojske od 33.000 boraca odanih samo njemu. Oni bi mogli igrati ključnu ulogu u bilo kojem budućem prijelaznom razdoblju nakon Kadirova, piše Foreign Policy.
Unatoč svom privilegiranom položaju, Kadirov se boji onoga što ga čeka. Žurba kojom je imenovao nekoliko svoje djece na važne vodeće pozicije pokazuje da čečenski vođa ulaže sve napore kako bi osigurao kontinuitet svog režima i zaštitio svoju obitelj, a to uključuje i dogovaranje brakova između svoje djece i predstavnika drugih važnih klanova.
Štoviše, Kadirov je posljednjih godina razvio bliske odnose s nekoliko čelnika islamskog svijeta. Jedan od njegovih najistaknutijih saveznika je predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohamed Bin Zayed Al Nahyan. Kadirov je prebacio velike svote novca u Emirate i poticao članove svog klana da ulažu u tržište nekretnina u zemlji. Jedan od njegovih nećaka već je podnio zahtjev za državljanstvo UAE, a ostali će slijediti njegov primjer. Ako Kremlj svrgne Kadirova, on već ima sigurno mjesto za utočište. Ako umre prije nego što se može naslijediti prijestolje, njegova obitelj zna kamo treba ići.
Teško je zamisliti da bi bilo koji dužnosnik Kremlja živio s dojmom da se tranzicija nakon Kadirova može lako izvesti. Samom Ramzanu Kadirovu trebalo je najmanje pet godina da se nametne protiv svojih neprijatelja u Čečeniji, iako je njegov otac godinama prije njega vodio republiku. Godine 2008., četiri godine nakon što je Ramzan Kadirov preuzeo vlast u Čečeniji, njegove su se trupe sukobile s vojnicima odanim čečenskom zapovjedniku Sulimu Jamadaevu, jednom od Kadirovih najvećih neprijatelja. Godinu dana kasnije, Jamadaev je ubijen na parkiralištu u Dubaiju. Režim u Kremlju vrlo dobro poznaje ovu povijest. Njihovi stručnjaci na Kavkazu zasigurno rade na planu za nepredviđene situacije u slučaju da u Čečeniji izbije kriza nasljeđivanja.