"Određeni broj zemalja koje imaju rezerve prema Lisabonskom ugovoru, najviše podupiru proširenje, međutim, bez Lisabonskog ugovora nema proširenja", rekao je Sarkozy u petak rano ujutro, nakon završetka prvog dana dvodnevnog summita EU-a u Bruxellesu.
"Za proširenje treba jednoglasnost i mislim da bi bilo vrlo čudno da Europa ima poteškoća složiti se oko svojih institucija, a da se složi oko 28., 29., ili 30. članice", odgovorio je Sarkozy na izravno pitanje odnosi li se njegovo stajalište i na Hrvatsku.
Slovenski premijer i predsjedatelj Europskog vijeća izrazio je uvjerenje da će EU riješiti pitanje Lisabonskog ugovora prije nego što bilo koja od kandidatkinja bude spremna za članstvo.
"Osobno sam uvjeren da ćemo naći rješenje za ovu situaciju prije nego bilo koja kandidatska zemlja bude zrela za odluku o članstvu koju ćemo trebati donijeti", rekao je Janša.
Dodao je da kandidatske zemlje ne bi trebale usporiti reforme zbog zastoja nastalog odbacivanjem Lisabonskog ugovora na referendumu u Irskoj.
"Mislim da one države kandidatkinje koje pregovaraju o članstvu, koje ispunjavaju uvjete i provode reforme ne bi trebale usporavati te reforme. Također, ni Europska komisija nema namjeru usporiti proces pregovora. Proširenje nije žrtva ovoga zastoja", rekao je Janša.
Čelnici EU-a završit će svoj summit u petak popodne usvajanjem zaključaka. Glavne teme summita su spašavanje Lisabonskog ugovora te traženje odgovora na pitanje kako ublažiti posljedice visokog rasta cijena hrane i goriva.
Da bi stupio na snagu, Lisabonski ugovor mora biti ratificiran u svim zemljama članicama. Bilo je predviđeno da Ugovor stupi na snagu 1. siječnja 2009., ali je ishod irskog referenduma doveo pitanje taj kalendar. Irska je jedina zemlja, koja je zbog svojih ustavnih odredbi morala Ugovor staviti na referendum. Dosad je ratificiran u 19 zemalja članica.
Sa ovog summita ne očekuje se rješenje, a čelnici EU-a trebali bi pozvati na nastavak procesa ratifikacije u ostalim zemljama.
Najpoželjniji scenarij za EU bio bi da 26 zemalja članica ratificira ugovor što prije. U tom slučaju bilo bi lakše tražiti od Irske da raspiše novi referendum o Lisabonskom ugovoru, kojemu bi se eventualno dodala deklaracija, kojom bi se mogla umiriti irska javnost i koja bi pružila opravdanje irskoj vladi za raspisivanje novog referendumu.