Na samom raskrižju sela Todorovo nalazi se zdanje koje su prozvali 'kućom strave i užasa'. Tu su ostaci ruševina starog grada koji svjedoče da je ovo nekad bio moćan grad i utvrda koju je bilo teško osvojiti, a danas je to mjesto poznato po 'kući zlih duhova' koju mještani i danas zaobilaze u velikom krugu. Mještani sela Todorovo i danas vjeruju da je kuća ukleta zbog njezine mračne prošlosti i njezinih graditelja koji su umirali u kratkom roku, piše Dnevni list.ba.
Zastrašujući krici
Mještani Todorova tvrde da se noću iz 'uklete kuće' čuju zastrašujući zvukovi, krici i stravični jauci. U njezinoj blizini, navodno, kvare se tehnički uređaji, telefoni i slično. U to su se uvjerili i novinari Dnevnog lista kojima izbliza nije bilo moguće fotografirati kuću, a ni mobiteli im nisu radili.
VIDEO Mislili su da je duh, kad ono...
Sva vrata i prozori kuće su zatvoreni daskama. Na njezin krov se nitko nije penjao, a vidi se da je na jednom dijelu uništen i svaki put s nje padaju komadi ploče, kao da se netko baca na seljane.
Legenda kaže da je na tom mjestu bilo groblje i da su pokopani poginuli vojnici. Krajem 19. stoljeća muslimanski imami planirali su sagraditi školu. Hodže su raširili šatore, proveli na tom mjestu nekoliko noći, a onda su iznenada u tišini i vidno uznemireni zauvijek otišli iz Todorova, prenosi Dnevni list.ba.
82-godišnji Kadir Ibričić, mještanin Todorova, tvdi kako je o toj kući čuo od pokojnog oca - za noćnih sijela.
'U prvi mah smo mi djeca mislili da nas s tim strašnim pričama žele uplašiti da ne idemo po tuđim imanjima', priča Kadir. A sve se događalo početkom prošlog stoljeća u vremenu austrougarskih i turskih ratova, kaže najstariji mještanin Kadir. Ta prva kuća je srušena u Prvom svjetskom ratu, samo mjesec dana nakon Sarajevskog atentata na kralja Ferdinanda, da bi opet krajem Drugog svjetskog rata kuća izgorjela do temelja.
Gorjela do temelja
'Tijekom Drugog svjetskog rata imanje je, koliko ja znam i pamtim, kupio naš seljanin Husein Bašić i na istom mjestu podigao novu kuću. Ni ona nije bila dugog vijeka i do temelja je izgorjela. Ja sam kao dječak gledao kako gori, a to se dogodilo kad su se prema Karlovcu i Zagrebu povlačili njemački vojnici, koji su je zapalili iz samo njima poznatih razloga. Znam da ni u to vrijeme rata tu kuću nitko nije koristio niti je u nju ulazio', govori Kadir Ibričić.
Poslije izvjesnog vremena Husejinov brat Hasan pomalo je bio samouvjeren i odlučio je tu, na istim temeljima, sagraditi novu kuću iako ga je njegova obitelj odgovarala od te namjere.
'Znam da mu je Husejinova majka jedne prilike nosila i Kuran i učila, pa čak i imama dovodila da svojim učenjem otjera duhove, ali, nažalost, i taj imam je davno umro koji joj je rekao da je netko davno na ovoj zemlji načinio veliko zlo i da je mjesto ukleto. Ali Hasan kao ateist ih nije poslušao. Nakon što je ponovno sagrađena i treća kuća te namještena, tijekom rata u BiH vojnici su zauzeli ovo područje, iz kuće pokupili sav namještaj i porazbijali stakla. Dugo se nitko tu nije uselio niti je tu prenoćio zbog priča o prokletstvu tog mjesta, zbog te kuće za koju se vjeruje da postoje duhovi', kaže Kadir.
Posljednja kuća, koja stoji i danas, sagrađena je prije 30 godina. Jedini o kući bez straha priča Sulejman Bašić, koji se sjeća kako je odgovarao svog bratića da na tom starom kućištu sagradi kuću. Za duhove, kaže, nije siguran, ali da je kućište na neki način ukleto, u to je potpuno siguran. Često se među seljanima postavlja pitanje je li ta Bašića kuća ukleta zbog velikog zla ili možda zbog uklete i nesretne ljubavi koja je završila tragično – ostaje misterij i prepričavanje među seljanima.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook