McNamara, čije je zdravlje popuštalo posljednjih godina, umro je u ranim jutaranjim satima u svom domu, objavila je njegova supruga Diana. McNamara je bio jedan od Kennedyjevih najbližih suradnika tijekom kubanske raketne krize 1962. godine, kada su SAD i SSSR došle na rub nuklearnog rata. No postao je metom napada zbog svoje uloge u vođenju rata u Vijetnamu, gdje je pod njegovim nadzorom vojni angažman SAD-a povećan s manje od tisuću savjetnika na više od pola milijuna vojnika.
Iako je taj u SAD-u omraženi rat nekada nazivan ‘McNamarinim ratom’, on je kasnije zaključio kako su obje administracije ‘grozno pogriješile’, nastavljajući vojne akcije nakon 1963. godine. ‘Vanjske vojne snage ne mogu rekonstruirati propalu državu, a Vijetnam je veći dio tog razdoblja bio propala država. No mi to nismo prepoznali’, izjavio je McNamara 1996. u intervjuu za dokumentarnu seriju CNN-a ‘Hladni rat’.
Rodom iz San Francisca, McNamara je studirao ekonomiju na Sveučilištu Kalifornija, a magistrirao poslovno upravljanje na Harvardu. Tijekom II. svjetskog rata bio je stožerni časnik zrakoplovnih snaga, zadužen za analize rezultata bombardiranja u Njemačkoj i Japanu. Nakon rata zapošljava se u proizvođaču automobila Ford Motor Company, a 1960. postaje prvi predsjednik uprave izvan osnivačke obitelji Ford. Iste godine ga novoizabrani predsjednik Kennedy poziva da postane ministar obrane.
Kennedyjev savjetnik
U listopadu 1962., nakon otkrića sovjetskih nuklearnih projektila na Kubi, McNamara je jedan od glavnih Kennedyjevih savjetnika u krizi koja je slijedila. SAD uvodi pomorsku blokadu Kube i priprema se za moguće zračne udare i invaziju. Sovjeti na kraju povlače projektile u zamjenu za jamstvo da SAD neće izvesti invaziju na Kubu. McNamari se pripisuju zasluge za uvođenje menadžerskih metoda i tehnika za moderniziranje i kompjutorizaciju Pentagona. U Vijetnamu je pokušao rabiti te tehnike za mjerenje napretka u ratu.
McNamara, Johnson i drugi američki dužnosnici opisivali su rat u Vijetnamu kao nužnu bitku hladnog rata, kako bi se spriječilo širenje komunizma u cijeloj juigoistočnoj Aziji. SAD je podržavao Južni Vijetnam protiv komunističkog Sjevernog Vijetnama, iza kojeg je stajao SSSR i druge komunističke zemlje, a McNamara je kasnije priznao da su podcijenili vijetnamski nacionalizam i protivljenje vladi u Sajgonu, koju je podupirao Washington. Također je tvrdio da je sukob u Južnom Vijetnamu imao puno obilježja građanskog rata.
S rastom gubitaka, a u Vijetnamu je poginulo 57.000 američkoh vojnika, rastao je i otpor ratu u SAD-u, uz brojne masovne prosvjede. U studenom 1967., McNamara objašnjava Johnsonu kako ‘nema razumnog načina’ da se rat brzo završi i predlaže da SAD ograniči broj svojih vojnika u Južnom Vijetnamu, a vladi u Sajgonu prepusti vođenje rata. Krajem toga mjeseca, Johnson smjenjuje McNamaru i prebacuje ga u Svjetsku banku. U ožujku 1968. Johnson poziva na mirovne pregovore u Vijetnamu i objavljuje da se neće kandidirati za drugi mandat. Nakon odlaska iz Pentagona početkom 1968., McNamara idućih 12 godina provodi na čelu Svjetske banke. (Hina)