To piše u novom zakonu, koji je preko vikenda s 83 glasa za i 14 protiv usvojio Senat, piše Vjesnik.
Kad jednom napuste kongresne stolice, po slovu novog zakona, zastupnici određeno vrijeme neće smjeti kapitalizirati svoje političke veze u privatnom sektoru.
Iako Bijela kuća nije pokazala suviše entuzijazma za ovaj zakon, malo je vjerojatno da će predsjednik Bush na njega staviti veto.
Zbir novih mjera, ocjenjuju američki mediji, mogao bi predstavljati najznačajniju 'promjenu kulture i reformu znane tradicije pod Capitol Hillom od afere Watergate (1973.) na ovamo'.
Zakonu su prethodili skandalozni oblici korupcije zbog čega je već četvero članova Kongresa u zatvoru, a nekoliko ih je pod istragom.
No, ima i onih koji tvrde da je novi zakon samo kozmetika te da u njemu ima dovoljno rupa kroj koje će se business odvijati po starom.
Nekad najveći favorit među republikancima u utrci za Bijelu kuću, senator John McCain nije glasovao za ovaj zakon.
Dugogodišnji prvak u usvajanju etičke legislative o transparentnosti priupljanja i trošenja novca McCain je prilično zlovoljno prokomentirao usvojeni zakon: 'Propuštamo veliku priliku, i opet je američki narod prevaren', rekao je senator iz Arizone.
Pod Capitol Hillom nije manjkalo optužbi na račun blagog zakona o lobiranju.
'Kongres se pretvorio u divovsku tvornicu usluga za specijalne interese', ustvrdio je i republikanski senator Jim DeMint.
Zahvaljujući senatoru Baracku Obami, zakonodavci su usvojili odredbu, po kojoj lobisti koji doniraju više od 15.000 dolara u šest mjeseci, tu donaciju, uz pune podatke davaoca, moraju sada javno obznaniti.
Ubuduće će se planovi za specijalne projekte koji se finaciraju u distriktima članova Kongresa iz državnog proračuna morati objaviti barem 48 sati ranije. Ili, kako je izjavio Barack Obama, senatori i kongresnici 'više neće moći u mrkloj noći podvaliti neki projekt o kome ništa nitko ne zna'.
Primjedba je dobila posebnu težinu nakon rušenja mosta u Minneapolisu prošlog tjedna i nalaza da je više od 70.000 mostova u Americi sa strukturalnim nedostacima.
Pokazalo se da nitko ne vodi jedinstvenu nacionalnu politiku popravka infrastrukture, već samo lokalnu i lokalističku vodeći se osobnim političkim interesima.