"Otkrili smo prave motive djela Mihaila Popkova i okolnosti pod kojima je postao serijski ubojica koji je "ordinirao" po našoj regiji puna dva desetljeća", stoji u izvješću Istražnog komiteta ruske regije Irkutsk uz tvrdnju kako policija ima "nepobitne dokaze" o njegovoj krivnji, piše RT.
Ubojstva žena u dobi od 16 do 40 godina i "radikalno različitih socijalnih statusa" dogodila su se u razdoblju između 1992. i 2007. godine, a otkrivena su kao rezultat "uspostavljanja psihološke komunikacije" s ubojicom, koji je priznao krivnju. Ruski mediji su 53-godišnjem Popkovu dali nadimak "vukodlak".
Istražitelji su izvijestili kako su ispitali 900 svjedoka, proveli 200-tinjak forenzičkih eksperimenata i ekshumirali 20 tijela, uključujući i neka koja su bila skrivena gotovo dva desetljeća. Tijela su otkrivena u šumama, jezerima i močvarama, a do nekih nije bilo moguće doći bez teških strojeva i ronioca koje je nerijetko navodio sam Popkov.
Iako su njegovi postupci itekako dali povod da se sumnja u njegovu uračunjivost, psihijatrijske pretrage u Moskvi su pokazale da Popkov nije patio od "trajnih ili privremenih" duševnih bolesti, te da je bio u potpunosti svjestan svojih djela.
"Forenzički seksolog je zaključio da Popkov pati od ubojite manije sa sadističkim sklonostima", piše u priopćenju.
Popkov je u mladosti bio učitelj skijanja, a u ranih '90-tih počeo je raditi kao narednik u policiji u Angarsku, sibirskom gradu s oko 200.000 stanovnika. Bio je oženjen i imao je kćer.
"Želio kazniti lake žene"
Ubijao je uvijek po sličnom obrascu. Obukao bi policijsku uniformu i zatim parkirao automobil ispred noćnih klubova, restorana i na drugim javnim mjestima i čekao pripite žene bez pratnje. Potom bi ih namamio u svoj automobil uz obećanje da će ih odvesti kući. U nekoliko navrata je čak koristio i službeni policijski automobil. Žene bi zatim odvezao u šumu i silovao, a potom ih ubio sa sjekirom, nožem, palicom, šilom ili nekim drugim oružjem koje je uzeo iz policijskog ormarića s dokazima. Žene bi unakazio i potom ubio. Jednoj je čak i izvadio srce.
Uglavnom bi napadao jednu ženu, no jednom je čak uspio namamiti dvije žrtve koje je potom također ubio.
U intervjuima koje je nakon uhićenja dao za ruske medije Popkov je rekao da je počeo ubijati jer ga je žena varala s kolegom, te da je "želio kazniti lake žene".
Nekoliko puta su ga zamalo uhvatili, no ipak se izvukao. Jedna od njegovih žrtava, napadnuta 1998. godine, preživjela je i identificirala Popkova kao napadača. No, njezino svjedočenje je odbačeno, jer je Popkovu alibi dala supruga. Ona i njihova kćer nakon uhićenja su odselile i promijenile imena, a na TV su kazale kako nikada ništa nisu posumnjale.
Nakon nekoliko propalih istraga slučaj je prebačen novom timu istražitelja. Na kraju je DNK analiza pomogla da se Popkova poveže s zločinima kada je 2012. dobrovoljno došao na ispitivanje, prvo u svojstvu svjedoka. Iako je uspio pobjeći u Vladivostok, otkuda je namjeravao pobjeći u Kinu, uhićen je i optužen za nekoliko ubojstava, a broj žrtava od tada nije prestajao rasti. Priznao je i da, kada je započeo svoj ubilački pohod, nije očekivao da će se forenzička tehnologija toliko razviti i da će ga na kraju ipak uhvatiti.
Na sudu je priznao krivnju i u siječnju 2015. osuđen je na doživotnu kaznu zbog ubojstava 22 žene i jedan pokušaj ubojstva. Nove optužbe za još 60 ubojstava bit će iznijete na sudu u studenom ili prosincu 2017. godine.
Izvori u Istražnom komitetu navode kako Popkov nije dao nikakve razloge zašto je priznao još ubojstava, nakon što je već osuđen na doživotan zatvor zbog ubojstva 22 žene. Pravni stručnjaci pak smatraju kako time pokušava produljiti vrijeme koje provodi u pritvoru, gdje su životni uvjeti mnogo lakši, umjesto da ga pošalju u kaznionicu na služenje doživotne kazne.
Forenzički psihijatar Mihail Vinogradov pak smatra da bi Popkov mogao biti vođen taštinom, te da pokušava "podići broj žrtava" kako bi nadmašio druge zloglasne serijske ubojice.