Rudolf-Christoph von Gersdorff bio je rođen u vojničkoj i plemenitaškoj šleskoj obitelji. Kao takav bio je predodređen za vojnu karijeru u kojoj je brzo napredovao. U Drugom svjetskom ratu bio je otpočetka, sudjelujući i u napadu na Poljsku, kao i u napadu na Francusku.
U Operaciji Barbarossa, a što je bio naziv za napad nacističke Njemačke na Sovjetski savez u ljeto 1941., služio je kao časnik za vezu Grupe armija Centar s vojnom obavještajnom službom Abwehr. Tamo je iz prve ruke svjedočio zlodjelima zloglasne Einsatzgruppe koja je na istočnom bojištu provodila genocid nad Židovima dok on još nije prešao na onu industrijsku razinu u koncentracijskim logorima koju je propisalo "konačno rješenje".
S druge strane, tamo se zbližio s Henningom von Tresckowom, tada pukovnikom, a kasnije generalom bojnikom, čovjekom koji je bio na vrhu zavjernika protiv njemačkog Führer Adolfa Hitlera. Kako je Tesckowljev plan s eksplozijom boce likera u Hitlerovom avionu propao, Gersdorff se zakleo da je spreman dati svoj život za Njemačku samo da eliminira njemačkog diktatora.
Na današnji dan, 21. ožujka 1943. Adolf Hitler trebao je posjetiti Zeughaus (skladište oružja) u Berlinu da pregleda zarobljeno sovjetsko oružje. Bio je to dio prazika Komemoracije heroja kojeg su nacisti propangadistički i karakterno prenamijenili iz dana kad su se Nijemci sjećali poginulih iz Prvog svjetskog rata u dan kad se obožavalo ratne heroje.
Osim Hitlera, ovoj izložbi je trebala nazočiti i čitava nacistička i vojna vrhuška: zračni maršal Hermann Göring, zapovjednik SS-a Heinrich Himmler, feldmaršal Wilhelm Keitel i admiral Karl Dönitz.
Gersdorffov zadatak na toj izložbi bilo je da kao stručnjak provede Hitlera i nacističko društvance kroz sovjetske eksponate. Čim je Hitler ušao u muzej, Gersdorff je u dva džepa sakoa aktivirao dvije eksplozivne naprave s tajmerom namještenim na deset minuta. Plan mu je bio da se baci na Hitlera i da ga zadrži u smrtonosnom zagrljaju kada bombe eksplodiraju.
Cijeli plan državnog udara koji bi uslijedio nakon Hitlerove smrti bio je spreman. Plan Valkira, kako su ga Tresckow i zavjernici nazvali, uključivao je aktivaciju njemačke rezervne vojske koja bi izbacila nacističku partiju iz državnih struktura, preuzela vlast i okončala rat.
Nažalost, prije nego se plan uspio materijalizirati, glavni akter Adolf Hitler odlučio je biti apsolutno nezainteresiran za sovjetsko oružje, pa je umjesto planiranih desetak minuta, kroz izložbu proletio u za svega par minuta. Nakon što je njemački Führer napustio zgradu, Gersdorff je uspio u javnom WC-u u zadnji čas deaktivirati dvije ekslpozivne naprave. Nakon toga je ubrzo vraćen na Istočni front i nije bio sumnjiv nacistima.
Gersdorff je također sakrio dio eksploziva i upaljača koji su korišteni u neuspješnom atentatu 20. srpnja 1944. u kojem je Claus Schenk Graf von Stauffenberg pokušao ubiti Hitlera. Iako su svi sudionici te zavjere bili mučeni prije smrti, nitko nije Gersdorffa cinkao, pa je on ostao jedan od rijetkih pripadnika pokreta otpora unutar njemačke vojske koji je živ dočekao kraj rata.
Kasnije je kao zarobljenik američke vojske, a onda i njihov zaposlenik, sudjelovao u pisanju vojnih analiza ponašanja njemačkih snaga za vrijeme Drugog svjetskog rata, a osobito se istakao pisajući o njemačkim akcijama nakon savezničkog izlaska iz obruča Normandije.
Sredinom 1950-ih pokušao se pridružti njemačkoj vojsci, Bundeswehru, jer je iza sebe imao besprijekornu karijeru i odlikovanja, no tome se usprotivio Hans Globke, rehabilitirani suradnik nacista i moćni savjetnik njemačkog kancelara Konrada Adenauera. Gersdorffu nisu bili skloni ni nekadašnji časnici Wehrmachta koji su sada bili dio Bundeswehra, jer su ga smatrali izdajnikom kojeg ne žele u svojim redovima.
Odustavši od vojske, do kraja života bavio se humanitarnim radom za koji je i odlikovan od Zapadne Njemačke. Umro je u Munchenu 1980. u 74. godini.