Nitko od lidera civiliziranog svijeta nije se osvrnuo na etičku komponentu postupanja s Gadafijevim mrtvim tijelom. Slika dvojice mrtvaca, Gadafija i njegova sina, bila je u središtu svjetske medijske pozornosti. Invazija na Libiju medijski je u cijelosti bila pokušaj mentalnog terora utjecajnih agencija, a kulminirala je prizorima u kojima razularena rulja mrtvoga čovjeka vuče kao psa.
Svjetski čelnici o svemu tome s osmjehom. Izjava Baracka Obame mogla bi se shvatiti po onoj: tko mu je kriv. Nobelovac za mir ističe kako je Gadafiju pružena prilika da mirno siđe s vlasti.
'I zbog toga cijeli je svijet bio maltretiran slikama mrtvaca iz neposredne blizine, trofejnim fotografiranjem, rimskom arenom 21. stoljeća, prizorima koje nitko imalo civiliziran ne želi gledati', rekao je Barack Obama.
Moć je začas dobila prednost pred pristojnosti. Čak ni Sveta stolica u svom priopćenju nije osudila nečovječno postupanje s pokojnikom, niti je, što često čini, pozvala medije na odgovornost i etičnost. Ušutjeli su i islamski teolozi. Nije bilo kritika na zaklinjanje na Kuran za nešto što je suprotno Kuranu.
Naftni i financijski interesi potpuno su zasjenili priče o vjeri i moralu. Političari, svećenstvo, aktivisti i dobar dio medija ovoga su puta bili presedanski povezani. Gadafi i njegov sin pokopani su na tajnoj lokaciji. Snimke njihovih poluraspadnutih tijela i danas vrište s pojedinih ekrana.
Ujedinjeni narodi apeliraju na sprečavanje vala nasilnih smrti u postgadafijevoj Libiji. Apeliraju, ali ne djeluju.