Ruski medij RT objavio je tekst novinara i blogera Neila Clarka koji mašta o obnovljenoj Jugoslaviji. Razlog ponovnog udruženja pojedinih bivših članica Clark vidi u trenutačnoj nestabilnosti zbog koje je Balkan na popisu zemalja američkog utjecajnog think-tank Vijeća za vanjskopolitičke odnose, u kojima bi 2018. trebalo raditi na prevenciji konflikata.
U tekstu se nigdje ne spominje Hrvatska kao potencijalna članica obnovljene Jugoslavije, ali Clark vidi razlog za ujedinjenje svih ostalih, pa i Slovenije.
U tekstu za RT propituje mogućnost SAD-a kao države koja može održati ''mir i stabilnost'', budući da su, kako navodi, SAD i njezini najbliži NATO saveznici zapravo odgovorni za mnoge probleme koji trenutačno pogađaju regiju.
Ovi problemi, smatra Clark, proizlaze iz nasilnog raspadanja multietničke Jugoslavije 1990-ih. Proces je to kojeg su podržavale zapadne sile te ga čak i aktivno poticale, piše on te opservira da se to ne spominje u izvještaju Vijeća naziva: ''Rasplet balkanskog mirovnog dogovora''.
U izvještaju su Rusi ocrtani kao ''loši momci'', odnosno spominju se kao ''destabilizator Crne Gore i Makedonije'', zemalja koje su na popisu mogućih konfliktnih scenarija 2018.
Sve točke navedene u Izvještaju koje bi mogle dovesti do konflikta, mogu direktno biti povezane ne s Moskvom, već s posljedicama ili ranijim intervencijama i kampanjama destabilizacije predvođenima SAD-om, istaknuo je Clark.
''Počnimo sa situacijom u BiH. Američko Vijeće je ovdje zabrinuto za referendum o nezavisnosti koji se održava u Republici Srpskoj. Ali Amerikanci, koji su su podržali kosovsko proglašenje nezavisnosti teško se mogu protiviti nezavisnosti Republike Srpske. Ako je teritorijalni integritet BiH važan, zašto nije bio važan teritorijalni integritet Jugoslavije?'', pita Clark.
Na Kosovu tenzije ostaju visoke između Albanaca i Srba. NATO-va ''humanitarna intervencija'' 1999. trebala je riješiti sve to, ali zapravo zapad je bio taj koji je uzburkao stvari podrškom Kosovskoj vojsci i marginalizaciji umjerenih glasova Kosova koji su preferirali dijalog s Beogradom, smatra Neil Clark.
Prema Izvještaju Vijeća Makedonija je još jedna potencijalna točka žarišta. Vijeće upozorava da bi albanska manjina mogla tražiti ujedinjavanje s Kosovom ili Albanijom. U Crnoj Gori, etnički Srbi na sjeveru još uvijek odbijaju Vladu u Podgorici te teže Beogradu.
''Ako to zvuči komplicirano, možda možete razumjeti zašto je toliko ljudi nostalgično za Jugoslavijom'', piše Clark.
''Za vrijeme Titove vladavine 50 godina Balkan je bio stabilan. Nisu bili smatrani europskim buretom baruta'', stav je jednog bivšeg partizana kojeg se citira u članku ''Ustanak jugonostalgije 2015.'', navodi se u tekstu RT-a.
Prošlogodišnje Gallupovo istraživanje pokazalo je da većina stanovnika Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije i 45 posto Slovenaca smatra da je raspad Jugoslavije bio pogreška.
RT navodi da je Jugoslavija stanovnicima Balkana dala ne samo stabilnost nego i ekonomsku sigurnost. Jugoslavija je postigla veliki uspjeh na polju kulture, sporta, umjetnosti, obrazovanja i društvenog napretka.
U Hladnom ratu, nesvrstana Jugoslavija imala je svrhu za Zapad. Tito je općenito bio pozitivno medijski portretiran, zapadnjaci su gledali jugoslavenski film i televiziju visoke kvalitete te odlazili ondje na odmor.
Ali nakon pada berlinskog zida, Jugoslavija je postala ''potrošiva''. Riječima Georgea Kenneyja, jugoslavenskog službenika u američkoj vladi: ''nije preostao mir za veliku neovisno-misleću socijalističku državu koja se odupirala globalizaciji'', piše RT.
Njemačka je aktivno podupirala i ohrabrivala odvajanje Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije. Kreacija ''nezavisne'' Bosne bila je više američki projekt. SAD su podupirale separatista Aliju Izetbegovića i s uspjehom sabotirali mirno rješenje za bosansko pitanje kada je veleposlanik Warren Zimmerman uvjeravao Izetbegovića da odustane od potpisivanja Lisabonskog sporazuma iz 1992. kojeg je tražila EU. Zimmerman je time uspješno zapalio vatru brutalnog rata u kojem su mnogi izgubili živote, piše RT.
Umjesto jedne jake države, odnosno Jugoslavije, sada je nekoliko malih, ekonomski slabih država na Balkanu. To odgovara SAD-u koji ima imperijalnu strategiju ''zavadi pa vladaj'', ali je to protivno interesima ljudima koji žive u regiji.
Clark zaključuje da je jedini način na koji se može riješiti problem na Balkanu - da vratimo vrijeme. ''Postupna rekonstrukcija svih multietničkih jugoslavenskih država s punim zajamčenim pravima za sve građane te prijateljski sporazum koji će biti postignut s Albanijom kojem bi se moglo ponuditi 'pridruženo članstvo' je logično rješenje trenutačne podjele. Jugoslavija je imala smisla u 20. stoljeću, a ima smisla i danas'', smatra Clark.