Zbog neimaštine, siromaštva ili financijskih problema mnogi mladi Iranci odlučuju se na ovakve drastične i opasne poteze.
Svake godine oko 1.400 ih svoj bubreg proda, uglavnom strancima koji stižu u iranske bolnice na presađivanje, javljaju britanski mediji.
U teheranskom ogranku Udruge pacijenata oboljelih na bubrezima, jedne od mnogih agencija koje posreduju u ovome poslu, recepcija je puna ljudi s formularima, a aktivnost je vrlo intenzivna.
Registriraju se donatori i oni kojima je potreban bubreg, telefoni neprestano zvone, pacijenti i tražitelji fotografiraju se, pita se za cijenu, a mnogi se i cjenkaju.
Neki tražitelji, kad vide cijenu ljutito napuštaju agenciju, a
donatori se na nisku cijenu: "Oni to žele za badava... kao da ja
prodajem meso", rekao je jedan od njih. Očaj je prisutan na jednoj i drugoj strani.
Za prodaju jednog bubrega najviše se može dobiti oko 3.700 američkih dolara, no cijena je često i puno niža. Na kraju su, unatoč tomu što je često riječ o potezu očajnika na jednoj i drugoj strani, gotovo svi zadovoljni, oni koji će uspjeti vratiti dugove, oni koji će otići iz zemlje i započeti život drugdje, oni koji će kupiti automobil ili nešto drugo, a posebno oni kojima će biti spašeni životi.