Fra Miro Babić jedan je od najmlađih hrvatskih misionara u dugoj tradiciji našeg misionarstva.Taj 38-godišnji član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i gvardijan samostana u kenijskoj pokrajini Subuki, već je gotovo devet godina misionar. Prije Kenije, gdje je već gotovo sedam godina, dvije je godine proveo u Ugandi. U svojoj župi sv. Franje Lower Subukia brine o petnaest tisuća ljudi od kojih su polovica katolici, a fra Miro brine o svima, jer kako kaže 'čovjek je čovjek'.
Fra Miro u akciji - sirotište Mali dom, mala škola, dom zdravlja, a novi je cilj - obnova škole za 200 djece
Uz samostan i župu koju vodi, fra Miro je organizirao sirotište Mali dom. To je utočište za ostavljenu i djecu s hendikepom, Dom zdravlja, ali pomaže i obnavljanju škola, te dijeli hranu za siromašne. Koliko god se taj njegov posao činio teškim, njemu je čista radost i zapravo se teško snalazi u 'našem' užurbanom svijetu, punom stresa i iskrivljenih vrijednosti, ispričao je u telefonskom razgovoru za Dnevnik.hr.
'U Africi me najviše oduševljava ta pristupačnost ljudi, njihova razigranost, otvorenost. Ljudi ovdje žive u usporedbi s nama u nekoj bijedi, ali žive bez stresa, zadovoljni su i sretni onime što imaju, a to je jako malo. To me inspirira.'
Ono do čega je fra Miri zadnje dvije godine posebno stalo jest - obnoviti školu sv. Franje, 'jer obrazovanje je jedina nada za bolji život te afričke djece', kaže. Zgrada škole postoji, no krov je potpuno dotrajao, postoji opasnost od urušavanja krova i stropa, namještaj je 'sklepan' od postojećeg materijala i to je skoro pa sve što postoji u toj školi.
'Gledam kako bih počeo obnavljati tu staru zgradu. Najveći i najskuplji nam je problem taj što se treba cijeli krov mijenjati, treba urediti toalet za djevojčice i dječake, a ima ih 200. Treba nam namještaj, igrališta, knjige, pribor za školu. Ovo što imamo je sve dotrajalo', kaže nam fra Miro Babić.
'Ima jako puno posla i treba nam dosta novaca,nama je najveći trošak zapravo transport, jer je veliki problem ovdje što sam ja negdje, a nigdje. Mi smo daleko od puteva i zato se jako puno plaća transport svega.'
Hrvatske tvrtke sramotno reagirale na molbu za donacijom - humanitarnu akciju zato pokrenuli volonteri
Iako postoje žiro-računi za uplatu donacija preko humanitarne udruge 'Put dobrote' iz Zagreba, sve je to, kaže fra Miro Babić zasad - 'kap u moru'.
'Ljudi uplate nešto, ali to je zasad 'kap u moru', ako imam određenu svotu onda idemo nešto završiti, sad smo sredili dio za učitelje, sad bih trebao početi s obnovom same škole, troškovi su otprilike da bude škola u funkciji oko 200 tisuća eura, a ja bih želio još i košarkaško, odbojkaško, nogometno igralište, za što nam treba još sigurno oko 100 tisuća eura. Nama je to jako puno novaca', kaže.
Nije teško fra Miri pomoć zatražiti i osobno. Tako je prošlog Božića preko udruge poslao 40 osobnih molbi za donacijom na adrese najvećih hrvatskih tvrtki.
'Dvije - tri su tek poslale odbijenicu uz ispriku ,ostali nisu ni odgovorili. Nažalost nije bilo većih uplata i zasad je slab odaziv na akciju, stoga hvala i vama na medijskoj pomoći, možda će nekoga potaknuti.', kaže nam fra Miro.
'Za početak bi nam jako dobro došlo bar 10.000 eura za školske udžbenike, onda bi samo po dvoje djece dijelilo jednu knjigu. Udžbenici su na engleskom, zato to ne možemo riješiti drugačije, nego pomoću novčanih donacija, a radi se o 200 školske djece', pojašnjava.
Uspio je sam osnovati i isfinancirati Malu školu, koja je obavezna za daljnji nastavak školovanja. No, ovo je, čak i za njega, preveliki 'zalogaj'. No,zato su na scenu stupili volonteri. Oni imaju veliku ulogu u toj misiji, a dolaze iz svih europskih zemalja, pa tako i Hrvatske i BiH.
Akcija za obnovu škole sv.Franje i sirotište Mali dom - uključi se i ti!
Zagrepčanka Ana Josipović, koja je u Malom domu u Subukiju provela pet mjeseci, početkom travnja je putem Fb stranice Mali dom pokrenula akciju za obnovu škole sv. Franje i za dječje školarine, što je prioritet, a trajno će pomagati djeci u sirotištu Mali dom i za sve ostale akcije, koje odluči pokrenuti poduzetni i energični fra Miro Babić. O doživljaju 'njene Afrike' u Malom domu, Ana nam je rekla:
'Emotivno sam sad dio te misije i pokušavam pomoći na sve načine. Ja sam otišla u Afriku sretna, znala sam kuda idem,, nisam tamo išla tražiti sreću, dugo volontiram. Boravak tamo me obogatio u smislu da sam postala tolerantnija, neke stvari koje su mi bile bitne više nisu.Život u takvoj pustoši pročisti vam emocije i razmišljanja.'
Iako akcija traje tek dva tjedna Ana je oduševljena odazivom, jer vijest se proširila diljem zemlje i regije.
'Tisuću ljudi je podijelilo informaciju, krenule su uplate, pa idemo dalje, uskoro ćemo imati i nešto jako lijepo i posebno. Iz samog Subukia će nam stići narukvice prijateljstva, koje ćemo prodavati po 25 kuna. Nitko nije dužan pomagati, mi smo mala država i nije ni nama najbolje, ali se treba ponekad iz toga izdvojiti i pogledati oko sebe. Kad odvojiš malo od sebe, na nekoj strani pokreneš nešto veliko. Ljudima je teško povjerovati da se tamo doista živi s 1 dolar na dan', pojašnjava Ana.
Već je ostvarila suradnju i s ekipom iz udruge 'Pauk' iz Orahovice, čiji nam je predsjednik Saša Medved rekao kako su oduševljeni misionarskim radom fra Mire Babića kontaktirali s Anom i u svom gradu pokrenuli akciju za Mali dom iz Kenije, koja će potrajati do 5. svibnja.
'Bit će tu koncerata, sajam unikatnog nakita, modna revija, ulaz na sve će biti besplatan, pa se nadam kako ćemo ljude potaknuti da ubace koju kunu u kutije za prikupljanje priloga za Mali dom fra Mire Babića.Također ćemo prodavati i narukvice prijateljstva iz Subukija', kaže Saša Medved.
Na kraju telefonskog razgovora s fra Mirom Babićem, misionarom iz Kenije za Dnevnik.hr, pitali smo ga planira li se u neko dogledno vrijeme vratiti u domovinu.
'Zasad ne mislim ići iz Subukija, to je moj dom. Kad završim tu školu, a to će potrajati, jer nisam siguran da će nam novci samo tako pasti, onda ću ponovno nešto ispočetka, naći ću si novi izazov. Malo mi se teže snalaziti u drugačijem okruženju, punom stresa i meni dalekih vrijednosti. Navikneš se na taj afrički život. U Hrvatskoj je sve trostruko brže i pomalo se izgubim', kaže uz smijeh.
'Dolazim na ljeto, nisam se kupao u Jadranskom moru devet godina, posjetit ću roditelje u Okučanima. I naravno - raditi. Imamo godišnji odmor svake tri godine i traje po tri mjeseca, pa ja to iskoristim da u 'civilizaciji' obavim što više korisnih stvari za misiju u Subukiji', kaže fra Miro Babić.
Zahvalio se na medijskoj pomoći i poželio uputiti poruku svim prijateljima iz Hrvatske i BiH, ali i svima koji još razmišljaju o uključenje u akciju pomoći za obnovom škole i sirotišta u Subukiju.
'Pozdravljam sve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, sve prijatelje i one koji će to tek postati. Htio bih vam poručiti kako mi kao ljudi ne možemo biti sami kao otok, trebamo živjeti jedni s drugima i trebamo biti solidarni jedni s drugima, širiti i na druge kontinente širiti tu solidarnost, pružiti ruku za pomoć, kako u Hrvatskoj, Bosni, tako i u zemljama Trećeg svijeta', kaže fra Miro Babić.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook