"Černobil će zauvijek ostati otvorena rana na srcu naše zemlje", rekao je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko na Facebooku pozivajući da se "učini sve kako se takva tragedija više ne bi dogodila".
Tijekom noći stotine su se ljudi okupile na komemoraciji u Slavutiču, pedesetak kilometara od nuklearne centrale, gdje danas živi većina njezina osoblja.
Dana 26. travnja 1986. u 1:23 sati nuklearni reaktor br. 4 centrale u Černobilu, stotinjak kilometara sjeverno od Kijeva, eksplodirao je tijekom ispitivanja sigurnosti. Nuklearno gorivo gorjelo je deset dana izbacujući u atmosferu radioaktivne čestice koje su se, po nekim procjenama, raspršile na tri četvrtine površine Europe.
Moskva je prvo htjela sakriti nesreću. Premda je Švedska 28. travnja izdala upozorenje utvrdivši porast radioaktivnosti, sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov odlučio je javno istupiti tek 14. svibnja.
Evakuirano 350.000 ljudi
Gotovo 350.000 ljudi evakuirano je u krugu od 30 kilometara od centrale tijekom nekoliko godina.
U četiri godine od nesreće oko 600.000 sovjetskih stručnjaka poslano je sa slabom, pa i nikakvom zaštitom na mjesto havarije kako bi ugasilo požar, sagradilo betonsku oplatu oko reaktora i očistilo okoliš.
Još traje rasprava o ljudskim gubicima nakon nesreće, a procjene se kreću od 30.000 do 100.000 mrtvih.
Nakon višegodišnjeg otezanja, krajem 2016. iznad reaktora je sagrađen golemi nepropusni čelični luk.
Taj luk, koji je međunarodna zajednica financirala s 2,1 milijardu eura, zatvara stari i napuknuti betonski "sarkofag" i omogućuje bolju izolaciju radioaktivne magme koja je ostala u reaktoru.
Zahvaljujući zaštitnom luku, stopa radioaktivnosti u blizini centrale deseterostruko se smanjila godinu dana nakon njegova postavljanja, pokazuju službeni podaci. (Hina)