Nezaboravna gesta i danas ih povezuje: Zbog igračke, koju Đuldina i danas čuva, u kontakt su ponovo stupili prije 17 godina. Kurtović je putem Facebooka uspjela stupiti u kontakt i s Peterom Millinsom i još šestoricom vojnika koji su 1993. bili u Kladnju, mjestu u kojem je ona bila tijekom rata.
Đuldina je za Avaz.ba ispričala zašto njezino prijateljstvo s UN-ovim vojnicima traje i trajat će, kako kaže, cijeli život. Za nju, ali i ostalu djecu u Kladnju, Peter i Jeb vječni su prijatelji.
"Te 1993. godine, kao 12-godišnjakinja, dane sam provodila s prijateljima iz ulice, ali ne vani, već u mračnim skloništima. Tog 14. marta 1993. nama, djeci iz Srmaća, sreća je pokucala na vrata. Dva UN-ova transportera našla su se ispred moje kuće, jer se jedan od njih slučajno pokvario. Moja mama napravila je vojnicima čaj i gurabije, a oni su nama dali puno slatkiša i obećali da će doći i narednog dana", ispričala je Kurtović.
Ona i danas čuva ratne fotografije s Jebom, Peterom i drugim vojnicima, koje se mogu vidjeti u videu koji je o njima napravio BBC. "Mjesecima su nam donosili slatkiše, školski materijal, učili nas engleski jezik, a mi bismo u znak zahvalnosti njima poklanjali crteže. Govorili su nam da će mir uskoro doći i da se ne trebamo plašiti", rekla je Kurtović.
Iako su plakali kada su ih Peter i Jeb napustili, oni su zauvijek ostali u sjećanju djece koja su odrasla u ratu. A onda je 2000. godine Đuldina dobila poziv iz Ambasade Velike Britanije u BiH.
"Putem Ambasade tražio me Jeb Wright, a ubrzo je stiglo i njegovo pismo. Plakala sam od radosti. Od tog dana uslijedila su brojna pisma, a onda i moje posjete Jebu i njegovoj porodici u Sjevernu Irsku. Jeb je potom s porodicom posjetio Kladanj. I danas imam medvjedića kojeg mi je poklonio", prepričala je Kurtović.
Pronalazak drugih vojnika koji su joj pomagali u Đuldini je izazvalo "jake emocije". Dodala je kako je ovo još jedan dokaz da prava prijateljstva ne poznaju granice.