Traumatično putovanje

Pričali smo s imigrantima: 'Moj otac je umro. A majka ne znam gdje je. Možda u Somaliji'

Većina imigranata koja uspije preživjeti mukotrpan i traumatičan put po Sredozemlju smještena je u srcu Sicilije.

U jednom od najvećih kampova za imigrante u Europi koji se nalazi u malom gradiću Mineo reporterka Dnevnika Nove TV Ivana Ivanda. Ivana, razgovarala je s imigrantima. Kapaciteta u Mineu ima za otprilike 2000 ljudi, no često ih ima između 3 i 4 tisuće. Taj prostor je inače prije bila američka vojna baza, no posljednjih nekoliko godina ovo je isključivo kamp za imigrante koji se sastoji od 400-tinjak dvokatnica, a u sobama je često smješteno po 4-5 imigranata. Od prošle godine cijeli prostor čuva vojska naoružana do zuba i policija jer su prošle godine izbili neredi. Kamp inače funkcionira kao i u Hrvatskoj.

Imigranti odnosno tražitelji azila smiju slobodno ulaziti i izlaziti iz kampa. Neki su se toliko udomaćili da su osnovali i svoj nogometni klub a iako su zadnji na talijanskoj listi, nadaju se da će možda jednom ipak zaigrati za talijansku seriju A. I da će svoj talent iskoristiti kao šansu za bolju budućnost jer iza ograde kampa život nije nimalo jednostavan.

Svi ovi ljudi čekaju svoju sudbinu. 'Ovdje sam tri mjeseca', rekao je 28-godišnji Imanuel iz Gane čiji je plan ostati u Italiji. 'Da. Molim Boga da ostanem jer volim ovu zemlju', kaže on.

'Mađarski zid otežava patnju migranata, a koristi krijumčarima'

U bijegu iz svoje zemlje mnogi su ostali potpuno sami. 'Moj otac je umro. A majka ne znam gdje je. Možda u Somaliji', rekao je 18-godišnji imigrant iz Somalije koji je želio ostati neimenovan.

U kampu imaju besplatnu hranu i smještaj. Plan je da imigranti ostanu ovdje svega 35 dana, no mnogi dokumente čekaju godinu dana i više.

'Spavaš, jedeš i čekaš dokumente. Dan za danom. Kupio sam bicikl pa malo vježbam i jačam tijelo', rekao je Bilal iz Pakistana.

'Ovih dana mnogo je ljudi dobilo negativan odgovor, a jako malo njih je dobilo dokumente. Samo jučer 20 ljudi dobilo je odbijenicu', rekao je Norman iz Pakistana koji je u kampu 3 mjeseca. Na život u kampu rijetko tko se žali. Jer ovdje imaju sve potrebno za život.

'U kampu nam daju sve što nam treba. Hrana je super. Imamo doručak. Ručak. Večeru. Oni kuhaju za nas', kaže Abdulah iz Senegala.

O putovanju prema Europi - rijetko pričaju. 'Mnogo ljudi poginulo je u moru. Mnogo ljudi poginulo je u pustinji. Put je jako riskantan. I zato zahvaljujem Bogu što sam preživio', kazao je imigrant iz Nigerije.

Najteži dio je iza njih. Sad je nova bitka. Ona za dokumente. Valja istaknuti i kako se u posljednje vrijeme promijenio profil tražitelja azila. Do sad su to uglavnom bile muške osobe, samci između 20 i 30 godina. Ali u posljednje vrijeme sve je više žena, majki i cijelih obitelji koje bježe iz svoje zemlje u kojoj očito života nema.

Najveći priljev imigranata posljednjih tjedana bilježi takozvana Zapadno-balkanska ruta. U zemljama kroz koje prolaze, nezadovoljstvo je sve veće. Lokalne vlasti vojvođanske Kanjiže upozoravaju na strah mještana, ali i na uništavanje javnih površina, oskvrnjivanje groblja i kapela. Vojvođanska pučka pravobraniteljica takve je poruke ocijenila ksenofobičnima. I Mađari imaju sve manje strpljenja. Vlada je predala nacrt zakona, kojim predviđa tri godine zatvora za ilegalni prelazak njezine granice.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook