Nakon udara struje pod naponom od 25 tisuća volti bio je u komi jer je izgorio do kosti. Imao je 40 teških operacija u potpunoj anesteziji, pet je puta dobio sepsu, dva puta ga je udario automobil, a dva puta pogodila sačma iz lovačke puške. Sve se to dogodilo 30-godišnjaku iz Jagodine u Srbiji, piše Blic.
"Kod mene nema 'ne mogu'. Imao sam 16 godina i otišao sam s prijateljem na pecanje, ovdje na rijeku Belicu, bio je 27. travanj 2004. Kad sam se vraćao, nosio sam grafitni štap za pecanje i na pružnom prelazu dogodila se eksplozija! Struja napona od 25.000 volti prošla je kroz štap, podigla me je metar i pol u visinu i tako me je vukla tridesetak metara. Bio sam u plamenu, eksplodirala mi je tenisica! Gorio sam. Pao sam u tešku komu i tu gubim pamćenje", prisjeća se Vasić strašne nesreće.
Tada je krenula borba za njegov život. Iz Jagodine je prevezen u Ćupriju. Mislili su da za njega nema nade te da nema smisla vožnja do Beograda. Kada je vozilo hitne pomoći ipak krenulo s Vasićem u komi, na putu se pokvarilo.
Vitalni organi ostali dobri
"Tek oko ponoći stigli smo u Beograd. Lice mi je bilo izgorjelo, leđa, ruka. Mišići su bili razneseni, na pojedinim dijelovima ostale su samo kosti. Srećom, vitalni organi su bili dobri. Poslije tri dana, na iznenađenje svih, probudio sam se. Bio sam prikovan za krevet, sav u zavojima. Zavoji su išli do pola očiju, a nisam mogao da se mrdnem. Jedan trenutak je promijenio sve. Prvih dana je tijelo bilo toliko opterećeno bolom da se više nije moglo naći gdje boli i što se događa, a onda sam počeo osjećati bol od koje se umire", prepričava Vasić i dodaje kako je u bolnici prvih mjesec i pol dana spavao sjedeći.
Za šest mjeseci bio je u, kako kaže, 64 potpune anestezije, imao je 40 teških operacija i smršavio 40 kilograma. 24. rujna 2004. godine izašao je iz bolnice na svojim nogama iako liječenje još nije gotovo i pred njim je bilo još operacija. Kako kaže, i dalje čeka da se pogodi idealan trenutak: vrijeme, novac i još neki uvjeti.
Prisjeća se kako mu je najgore bilo kad je čuo da nema spasa za njegovu ruku i nogu: "Poslije nesreće, zakazali su mi amputaciju ruke i noge. 'Kako ću igrati nogomet?!' Bezbroj pitanja za tadašnjeg tinejdžera. Odveli su me u operacijsku salu i dali potpunu anesteziju. Pozdravio sam se s rukom i s nogom. Kad sam se probudio iz anestezije, pitao sam što se dogodilo. Kažu mi da je liječniku koji me je trebao operirati hitno nešto iskrsnulo i došao je dr. Zdravko Petković, koji je procijenio da se ruka i noga ipak mogu spasiti".
Liječnici su mu rekli da neće moći, nakon takvih ozljeda, više normalno funkcionirati, kao niti podići teže od kilograma. Danas on ima, kako sam tvrdi, više životne energije od bilo koga. "Samo idem dalje! Navikao sam se na bol, trpim ga 24 sata, ali kada najviše zaboli, ja trčim, tako da ima razloga zašto boli. Vježbam u teretani, u dobroj sam kondiciji i planiram istrčati polumaraton", kazao je Vasić.
Trenutno radi u turističkoj agenciji, ali ima razne ambicije. Jedna od njih je bavljenje motivacijom i treninzima osoba koje imaju invaliditet ili su preživjele tešku nesreću.