Preživjeli su katastrofalan potres, tsunami i nekako su se snašli, a onda ih je zadesila još i ova tragedija, u kojoj je njezin suprug zarobljen s 32-oje kolega na 700 metara pod zemljom, gdje sa svima njima dijeli nesigurnu sudbinu. Raul Bustos, rudar u pitanju, operater je na teškim strojevima i njegove vještine u Čileu su tražene. Godinama je živio od popravljanja strojeva koji iz tla vade bakar, žilu kucavicu čileanske ekonomije.
>> Počela agonija: Petorica čileanskih rudara su u depresiji
>> Istarski rudari: Malo tko će izaći normalan iz čileanskog rudnika
Njegova supruga Carola Narvaez, priča kako je njihova obitelj prije šest mjeseci živjela u lučkom gradu Talcahuano, udaljeno 300 kilometara od prijestolnice Santiaga. Tamo je njezin suprug radio u brodogradilištu Asmar. Tad ih je 27. veljače probudio strahovit potres, a ono što potres nije srušio, tsunami koji je uslijedio jest. Njihov dom je preživio katastrofu, no brodogradilište u kojem je Raul radio, nije.
'Malena moja, tvoje riječi daju mi snagu'
Kako je ostao bez posla, Raul ga je potražio na sjeveru Čilea, gdje brojni rudnici niču iz gole i opustošene zemlje, koja više sliči površini mjeseca. Ipak je nekako morao prehraniti obitelj, odnosno dvoje male djece, trogodišnjeg Vicentea i petogodišnju Mariju. Supruga je ostala u gradu, dok je on u roku od dva mjeseca dobio posao u rudniku San Jose, čiji je sada talac. 'Nakon potresa jednostavno smo morali nastaviti sa normalnim životom. Isto je i s ovim. Puno je tjeskobe, izolacije i straha, ali oboje smo živi. Suprug mi je živ dolje u tom rudniku i bit će to opet sretan kraj', ispričala je Carola, a prenosi Telegraph.
Njezinu nadu u sretan epilog dodatno je potakla i jučerašnja snimka nasmijanih rudara, kao i poruke koje su si oboje slali putem malog tunela, kojim se rudarima dostavljaju hrana i namirnice. 'Malena moja, znaj da me riječi koje mi šalješ tjeraju u plač. Prate i me uz mene su, zajedno s Bogom, koji mi daje snagu da prevladam tjeskobu', odgovorio joj je suprug u jednoj poruci. Raul joj je napisao kako je bušilicu koja je konačno doprla do njega i zarobljenih kolega nazvao 'Maria Paz', jer je ta bušilica 'pobjednik koji ne gubi'.
Posljednjih šest mjeseci bilo je teško, priznaje njegova supruga Carola, koja je djecu ostavila kod roditelja na čuvanje, kako bi mogla biti sa suprugom. Ne osjeća se ukletom niti ne sumnja u spas svih rudara. 'Da je uistinu bilo nesreće, ne bi bilo sretnog kraja. Niti jedna od ovih katastrofa neće imati takav kraj', zaključila je.
Ukupno {{TotalVotes}}