Reakcije na presudu Vojislavu Šešelju donosimo u Vijestima Nove TV u 17:00 sati. Andrija Jarak javit će se uživo iz Vukovara, a Ivana Petrović iz Beograda. 11:24 - Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo je Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH.
Vojislav Šešelj je po izricanju ove presude slobodan čovjek, kazao je predsjednik Sudskog vijeća Jean Claude Antonetti.
11:17 - Sudac je citirao dijelove govora koje je Šešelj održao u Vukovaru. 'Niti jedan ustaša ne smije izaći iz Vukovara živ', naveo je među ostalim. Citirao je i govor iz Malog Zvornika 'kada je navodno pozvao četničku braću da se osvete protiv balija'.
Vijeće je utvrdilo da je govor na vukovarskoj cesti i u Vukovaru doista održao Šešelj. Vijeće je utvrdilo da je Šešelj održao i govor u Malom Zvorniku. Vijeće vjeruje da su dokazi koje je iznijelo tužiteljstvo nedovoljno da bi se isključila mogućnost da je iznođenjem poziva samo sudjelovao u ratnim naporima galvanizirajući ratne snage.
11:16 - Vijeće je jednoglasno utvrdilo da je Vojislav Šešelj netko tko nije dogovaran za samo počinjenje nečovječnih djela, prisilnog premještanja, zločina protiv čovječnosti.
Vijeće prihvaća da je propaganda nacionalističke ideologije nešto što samo po sebni nije zločin, no ustanovilo se da je odgovornost vijeća da se kvalificiraju izjave Šešelja i kako su se mogle odraziti na počinitelje zločina.
11:15 - Vijeće je jednoglasno utvrdilo da je Šešelj netko tko nije dogovaran za samo počinjenje nečovječnih djela, prisilnog premještanja, zločina protiv čovječnosti.
Vijeće prihvaća da je propaganda nacionalističke ideologije nešto što samo po sebni nije zločin, no ustanovilo se da je odgovornost vijeća da se kvalificiraju izjave Šešelja i kako su se mogle odraziti na počinitelje zločina.
11:12 - Tužiteljstvo je temeljilo većinu toga na identičnim pogledima Miloševića i Šešelja. U presudi Vijeće je citiralo razgovor koji se dogodio tijekom suđenja Miloševiću. Iz tih razgovora čini se da su suci u tom slučaju također bili u nemogućnosti utvrditi cilj navodnog zločinačkog pothvata.
Prema mišljenju većine u vijeću ne samo da sada ostaje zbunjenost, nego većina dokaza pokazuje da je suradnja bila usmjerena da se brane Srbi ili da se očuva Jugoslavija a ne da se počine zločini. Tužitelsjtvo nije uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog pothvata, utvrdilo je vijeće uz suprotno mišljenje sutkinje Lattanzi.
11:09 - Vijeće je utvrdilo da Šešelj nije bio nadređen dragovoljcima koji su poslani na teren. Sve navedeno ne prikriva i ne podcjenjuje zločine koji su počinjeni na različitim mjestima, a u koje su dragovoljci koje je slao mogli biti uključeni. Većina u vijeću jednostavno primjećuje da nije zadovoljna time da bi novačenje, i kasnije slanje na teren, impliciralo da je Šešelj znao da će se dogoditi ti zločini na terenu niti da je on naređivao ili prihvaćao te zločine na terenu.
Vijeće je primilo niz dokaza koji pokazuju da su se Srbi na tereni u BiH sami naoružavali, ali dokazi pokazuju da su se i muslimanski i hrvatski civili naoružavali. Šira slika je mogućnost za scenarij u kojoj su sve strane bile pripremljenje za sukob.
11:05 - Tužiteljstvo drži da je odgovoran za počinjenje zločina deportacije i nečovječnog postupanja u odnosu na govore optuženoga, te u huškanju, podupiranju i pomaganju istoga. Da bi se uspostavila njegova odgovornost potrebno je utvrditi cilj udruženog zločinačkog pothvata. Vijeće je utvrdilo čitav niz propusta prema tužiteljstvu. Plan za ostvaranje velike Srbije sadržavao je implicitni zločinački element. Većina u raspravnom vijeću je analizirala dokaze koji su dani sudu da bi se utvrdilo je li ta definicija nešto što odgovara udruženog zločinačkog pothvatu.
Ništa ne upućuje na to da je postojala zločinačka svrha u njegovom odašiljanju dragovoljaca.
10:53 - Većina primjećuje da nasilni čin protiv civila u Hrtkovcima neusporedivi kada je riječ o razmjerima s raširenim napadom na civilno stanovništvo, daleko od toga da je bio masovan napad. Bilo je pojedinih slučajeva koji su često bilo privatne prirode. Naprimjer Srbi koji su bili izbjeglice i nisu imali stan su činili takva djela.
5. svibnja je Vojislav Šešelj izričito pozvao na protjerivanje Hrvata, no izuzev toga ne tvrdi se da je bio izravno upleten u razmjenu stanova premda se to navodi kao glavni način na koji su Hrvati projerani.
Tužiteljstvo je moglo u najbolje slučaju dokazati da je imao neizravnu odgovornost. Obzirom na odredbe članka 3. statuta, ratni zločin, Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u Hrvatskoj i BiH u vrijeme na koje se odnosi optužnica. Dva kaznena djela koja su navedena kao kršenje zakona mogla su biti počinjena od strane srpskih snaga kako bi podržale sukob.
Obzirom na ratne zločine vijeće je primilo određene dokaze o zločinima koji se ne navode o optužnici. Vijeće nije uzelo u obzir te dokaze.
Vijeće smatra da tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno dokaza za sljedeće zločine - ubojstvo u sektoru Crna Rijeka, okrutno postupanje na Ovčari i u Veleprometu... Vijeće većinom drži da tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno dokaza da bi se utvrdilo počinjenje sljedećih djela - ubojstvo na brdu blizu Sarajeva, zločini u Vukovaru... Većinom nije utvrđeno bezobzirno razaranje te hotimično razaranje religijskih institucija.
10:49 - Sad ću sažeti pravne i činjenične nalaze, navodi sudac. Vijeće je utvrdilo da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je postojao rašireni i sustavni napad na necivilno stanovništvo. Dokazi koji su podneseni i razmatrani utvrđuju da je postojao oružani sukob dvaju neprijateljskih strana. Većina smatra da tužiteljstvo nije sucima pokazalo, na jasan način, da su civili, koji nisu sudjelovali u sukobu, bili masovni cilj napada.
Pod ovakvim okolnostima većina ne može odbaciti argumente obrane da su civili bježali iz podrčja sukoba kako bi se sklonili gdje je većinsko stanovništvo pripadalo istoj etničkoj skupini. Autobusi koji su ponuđeni nisu bili prisilni način nego su bili ponuđeni na humanitarnoj osnovi. Većina sudaca nije primjetila nikakav napor tužiteljstva da dokaže vijeću da je postojala jasna veza između sukoba u Hrvatskoj i BiH.
10:40 - U odnosu na optužnicu koja tvrdi da su snage sudjelovale u zločinima koji su izneseni, vijeće je primilo dokaze koji ukazuju da su sljedeće vojne grupe bile prisutne tijekom perioda koji je bitan za optužnicu - arkanovi tigrovi, bijeli orlovi, crvene beretke, posebna jedinica srpskog odjela za sigurnost, žuti stršljenovi, odred Vasilije Vidović, srpska garda... Također, vijeće je istražilo navodnu vezu skupina i Vojislava Šešelja. Po mišljenju vijeća, nema dovoljno dokaza koji bi utvrdili da je postojala povezanost Šešelja i jedinica Arkanovi tigrovi. Utvrdilo je i da nema dokaza za izravni hijerarhijski odnos između Šešelja i srpske garde. Također, utvrdilo je da Vojin Vučković zvan Žućo bio zapovjednik jedne dragovoljačke jedinice i da je djelovao neovisno. Šešelj se distancirao od 'žutih stršljenova'. Vijeće je utvrdilo da su neki dragovoljci SRS-a bili priključeni žutim beretkama. Vijeće je utvrdilo da je Vaske bilo član srpskog četničkog pokreta i dobrovoljac SRS-a u Benkovcu.
10:40 - Vojislav Šešelj osnovao je srpski četnički pokret kojem je bio predsjednik. 25. siječnja 1991. osnovao je novu političku stranku SRS. Šešelj je izabran kao predsjednik. Ciljevi stranke bili su stvaranje ujedninjene srpske države koja bi imala granice koje su definirale linijom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. SRS je imala ogranke u Vojvodini, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori. Što se tiče dragovoljaca vijeće je utvrdilo da je koncept dragovoljca inicijalno odnosilo na pojedince koji su se priključivali oružanim snagama u ratno doba. Srpski su dragovoljci morali pristupiti terirorijalnoj obrani kako bi ojačali snage narodne obrane bez obzira na narodnost.
Vijeće je pažljivo pokušalo identificirati osobe koje su bile u vezi s SRS-om kroz različite izvore. Vijeće je utvrdilo da se novačanje dragovoljaca SRS-a uglavnom odvijalo u stožeru u Beogradu.
Vijeće je utvrdilo da je činjenica je li netko član SRS-a nije bila presudna za novačanje dragovoljaca. Među njima su se nalazile osobe bez političkog opredjeljenja ili koje su se učlanile nakon slanja na teren.
10:32 - Vijeće je kao dokaze prihvatilo brojne izvatke iz knjiga Vojislava Šešelja. Vijeće je također prihvatilo kao dokazne predmete iskaze koje su dali svjedoci pismenim putem, a naknadno ih u potpunosti opovrgnuli kad su svjedočili uživo. Vijeće je sljedilo naputke žalbenog vijeća i procjenjivalo svaki iskaz za sebe. Većinom je smatralo da nije korisno uzimati u obzir svjedočenja koja su puko dupliciranje dokaza koji su već prihvaćeni.
10:30 - Podnesci su trebali ukloniti neke dosmislenosti, no dogodilo se suprotno. Podnesci su većini sudaca izgledali kao novi instrumenti optuživanja. Svaki do kojih je imao za cilj iznijeti cijeli tezu tužiteljstva stoga je vijeće imalo poteškoća da bi razriješilo sve te probleme u podnescima.
10:29 - Uz dvosmislenosti imamo i vrlo široke optužbe. Tužiteljstvo cilja na sve moguće načine kriminalnog ponašanja u statutu tribunala premda oni nužno ne odgovaraju činjenicama. Jedne te iste činjenice koje se opisuju kao ubojstvo, mučenje, deportacija, nečovječna djela... sve se to opisuje i kao djelo progona. Sve u svemu, tužiteljstvo primjenjuje cirkularni pristup u kojem gotovo svako kazneno djelo ima više od jedne kvalifikacije, a svaki način sudjeovanja u zločinu izgleda da sadrži ili obuhvaća sve druge. Po mišljenju većine puno je teže prihvatiti takvo korištenje svih mogućih način odgovornosti bez obzira na same činjenice. Tužiteljstvo je opomenuto zbog toga. Većina žali zbog tog maksimalističkog pristupa ne da bi tvrdilo da je to kompromitiralo sam postupak i obranu Šešelja, mora se naglasiti da je njemu omogućeno iznošenje svih argumenata, no nažalost kompliciranost pristupa tužiteljstva koji je mogao biti jednostavniji je za žaljenje.
10:24 - Na kraju treba naglasiti da je Šešelj unakrsno ispitivao svjedoke tužiteljstva i koje je vijeće pozvalo. U svom završnom podnesku iznio je opširnu rekapitulaciju vrijednosti koju pripisuje svakom od tih svjedoka.
Većina članova vijeća došla je do nekoliko konstatacija.
Početne optužbe su uskoro zamagljenje dodatnih navodima. Navodna zločinačka namjera pothvata se razlikuje od podneska do podneska. Tužiteljstvo luta između etničkog čiščenja i nastojanja osigurati teritorijalni kontinuitet svih srpskih područja. Neki od pisanih podnesaka tužiteljstva ostavljaju dojam da je sama ideologija vrlike Srbije kriminalna po svojoj prirodi, a drugdje se više bave opisivanjem načina na koji se postiže ideologija.
10:20 - Vojislav Šešelj prikazuje Srbe kao žrtve hrvatske i muslimanske agresije. Ističe da su Hrvati i muslimani započeli neustavno odcjepljenje koje je pokrenulo cijeli sukob u kojem su se Srbi po njemu prikazali kao branitelji zakona.
Prema Šešeljevu mišljenju njegovi govori su pokazali viziju i plan za cijelo društvo, prema njemu tužiteljstvo ih je pogrešno prikazalo.
10:18 - U završnim riječima Šešelj je odlučio nepozivati svjedoke da ga brane. Ipak aktivno je sudjelovao u prvom dijelu suđenja s paralelnom strategijom obrane koja je ukjučivala ispitivanje legaliteta suda. Iako je Šešelj dobijao pristati na bilo što što je optužnica tvrdila, kako se suđenje razvijalo činilo se da njegova strategija obrane postaje nijansiranija. On doista vjeruje u svoje ideale o Velikoj Srbiji no ne pripisuje istu svrhu toj ideologiji kao tužiteljstvo. Šešelj je inzistirao da niti on niti njegovi ljudi nisu bili uključeni u počinjenje zločina. Tvrdio je da njegovi dragovoljci nikako nisu bili pod njegovom kontrolom. Šešelj tvrdi da titula vojvode nije vojna. Prema njemu neki od dragovoljaca bili su lokalni ljudi koji nisu odaslani u zone sukoba od strane njega ili njegove stranke. Tvrdi da je postojalo nekoliko skupina dragovoljaca. Neki od njih bili su notorni kriminalci.
10:13 - Prema drugom stupu optužbe, Šešelj je izravno počinio određen broj zločina. Među ostalim, kroz javno i direktno podirivanje na mržnju protiv nesprskog stanovništa Vukovara i ponižavanje. Pogotovo se to odnosilo na Hrvate. Posebna verzija optužnice sadrži 9 točaka optužnice, tri se odnosi na zločine protiv čovječnosti, protjerivanje, deportacija te nečovječno postupanje. Šest točaka odnosi se na ratne tločine, ubojstvo, mučenje, okrutno postupanje, bezozirno razaranje sela, hotimično oštećivanje i razaranje religijskih institucija i pljačka javne i privatne imovine. Šešelj se izjasnio da nije kriv na sve točke optužnice.
10:11 - Glavna uloga Šešelja osim ratne propagande i poticanja na mržnju protiv nesrba bilo je uključivanje u regrutiranje volontera koji su se slali na teren i inkorporirali u jedinice srpskih snaga. Srpske su snage, tvrdi se, počinile ubojstva i zločine pritv civila, pogotovo Hrvata i Muslimana. Tvrdi se da su se uništavala čitava sela i da se počinjavalo unišavanje ne samo u vojnom smislu, te da se pljačkalo.
Srpske snage su, tvrdi tužiteljstvo, uvele diskriminatorne mjere protjerivanja nesprskog stanovništva. Tužiteljstvo pripisuje ekstenzivan atutoritet šešelju koji je koristio u sukobima kojima je svjedočio kako bi poboljšao moral svojih snaga.
10:07 - Počelo je čitanje sažetka presude. Sudac neće navoditi sve podatke niti provedene aktivnosti.
'Ova optužba je ograničena i svi dokumenti će vam biti dostavljeni. Tijekom postupka koji je počeo u studenom 2007. saslušali smo 429 svjedoka od kojih su neki bili pozvani izravno od suda. Presuda ima gotovo stotinu stranica, dva dodatka, izjavu suda i mišljenje suda. Optužba smatra da je Šešelj izravno počinio i poticao na zločine. Te se aktivnosti smatraju udruženim zločinačkih pothvatom', rekao je sudac.
10:05 - Na početku je sudac zahvalio svima koji su sudjelovali u postupku, među ostalim i svjedocima. 'Ne smijem nikako zaboraviti pravnike i njihove pomoćnike i ljude koji su pomagali sucima kako bi mogli donijeti ovu odluku. Ta ekipa je potpuno nova i surađuje s nama tek od sedam mjeseci prošle godine', rekao je.
Iz Republike Srpske saznali smo da Vojislav Šešelj neće moći sudjelovati. Preporučili smo da sudjeluje putem videokonferencije no dobili smo odgovor da je to odbio, rekao je sudac.
Optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti
Trinaest godina nakon dobrovoljne predaje Vojislava Šešelja haškom sudu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u četvrtak će izreći prvostupanjsku presudu vođi srpskih radikala optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i BiH.
Haško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.
"On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka", kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen.
Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dva tjedna uoči njezina objavljivanja kako ga presuda ne zanima te je najavio žalbu na presudu "kakva god bila". On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora. Šešelj je na uvjetnoj slobodi od studenoga prošle godine kada ga je haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.
Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju "velike Srbije" sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.
Glavni dokazi protiv Šešelja su njegovi ratnohuškački govori
Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, "srpske zemlje" u Hrvatskoj i BiH.
Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. - od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se "kotrljati glave" preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj '91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice "velike Srbije", zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica "velike Srbije" na području Hrvatske bila je važnija "nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve - pa "tko im je kriv - htjeli su rat, imaju rat", kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da "nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara", a kako su tužitelji istaknuli - njegovi dobrovoljci "napravili su upravo ono što je Šešelj govorio".
U Skupštini se u travnju 1992. zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, a na mitingu u Hrtkovcima u svibnju '92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići Šešelj je poručio da će" ako sami ne odu, organizirati prijevoz autobusima" do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka idu pješice u "svoju lijepu". Šešelj i njegovi suradnici na mitingu namjerno stvorili atmosferu straha u Hrtkovicima s nacionalističkom glazbom i naoružanim ljudima koji su u mjesto stigli u crnim četničkim uniformama te dovođenjem mase srpskih izbjeglica iz Hrvatske koji su poticani da Hrvatima daju adrese napuštenih srpskih kuća u Hrvatskoj. Na tom mitingu pročitana su imena "nelojalnih Hrvata" u Hrtkovcima, a mase su na Šešeljev govor aplaudirale i uzvikivale: "ustaše, napolje" i "ovo je Srbija". Nakon toga govora Hrvati su masovno napustili mjesto, a Hrtkovci su preimenovani u Srbislavce."Optuženi je namjeravao i uspio u sijanju straha među Hrvatima", kazala je u završnim riječima tužiteljica Lisa Biersay. Iz Hrtkovaca je odselilo oko 700 od 1000 Hrvata.
Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage. Šešelj je kazao da je Vukovar za njega Srbija kao i Beograd, opisujući ga kao najjače ustaško uporište. U sudnici su tužitelji pustili snimku jednog od zapovjednika JNA u Vukovaru Veselina Šljivančanina koji je govorio o "sjajnoj suradnji" sa Šešeljevim dobrovoljcima u 'razbijanju' hrvatskih snaga.
Šešelj je obilazio frontu u Vukovaru i njegovi govori u tom gradu i okolici bili su puni mržnje i nasilja i utjecali su na sve koji su ga slušali, a ne samo na njegove dobrovoljce, kazali su tužitelji koji su na suđenju izveli dokaze da su njegovi dobrovoljci otvoreno ubijali nenaoružane Hrvate u Vukovaru i okolici jer nisu imali vremena odvesti ih u sabirni centar u Veleprometu. Te zločine činili su bez ikakvog straha da će ih optuženi kazniti. Šešeljevi dobrovoljci, pod vodstvom Milana Lančužanina Kamenog, na Ovčari su sudjelovali i u mučenjima u hangaru i u ubojstvima. "Optuženi je povezan s fizičkim izvršiteljima tih zločina... i trud koji je uložio u završnom podnesku da se od njih distancira izniman je... ali tim tvrdnjama nedostaje vjerodostojnost", poručila je tužiteljica Biersay.
Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili 'pogrešne' nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.
"Tijekom čitavog sukoba u Hrvatskoj etiketirao je Hrvate i hrvatsko vodstvo kao ljude spremne da počine genocid. Termin ustaša koristio je kako bi s prijezirom ponižavao sve Hrvate... i kako bi postali ubilačka prijetnja Srbima... Njihovo uništenje postalo je opravdano", kazala je u završnim riječima Biersay ističući da je Šešelj koristio stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu kako bi uplašio i mobilizirao Srbe i poticao ih na zločine nad Hrvatima.Šešelj je bio neumoran u svojoj promociji velike Srbije, neumoran u nazivanju Hrvata ustašama, neumoran u podrugljivom nazivanju Bošnjaka balijama, neumoran u tvrdnjama da Srbima prijeti genocid i neumoran u pozivima na osvetu, rekla je tužiteljica ističući da, kad se propaganda ponavlja, onda se pretvara u mržnju i nasilje.
U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužitelja na kraju dokaznog postupka.
Šešelj i njegovi dobrovoljci ostavili trag zločina u Hrvatskoj i BiH
Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.
Uz govore mržnje kojima je dehumanzirao pripadnike drugih naroda Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca.
Šešelj i njegovi sljedbenici ostavili su za sobom u Hrvatskoj i BiH trag zločina u nastojanju da etnički očiste dijelove dvije zemlje kako bi se ta područja priključila jedinstvenoj srpskoj državi, kazala je u završnim riječima tužiteljica Biersay. "Gdje su išli šešeljevci - činjeni su zločini, gdje su išli četnički vojvode - činjeni su zločini".
Njegova djela dramatično su izmijenila nacionalnu sliku u općinama koje je uzimao za metu, ostavio je za sobom razaranja i pljačku, uništene vjerske ustanove i 905 ubijenih. Tužitelji su sucima poručili da za Šešelja nema olakotnih okolnosti jer nije pokazao kajanje za zločine a godinama ismijava i opstruira Haaški sud.
Sud je čuo i snimku Šešeljeve televizijske izjave u kojoj objašnjava kako su srpski radikali ostvarili kontakte i suradnju s MUP-om Srbije, Generalštabom i SDB-om te kako su njegovi dobrovoljci u vojarnama JNA dobivali oružje i bili uvježbani prije upućivanja u Hrvatsku i BiH, što je za tužitelje dokaz njegova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu u kojem su bili uz bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i generali JNA Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, dužnosnici SDB-a Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović, vođe pobunjenih hrvatskih Srba u Hrvatskoj i BiH Milan Babić, Milan Martić i Radovan Karadžić, dužnosnika MUP-a Srbije Radmilo Bogdanović te vođa paravojnih postrojba Željko Ražnatović Arkan.
Šešelj nije izvodio obranu jer sud nije ispunio njegove uvjete da mu bez nadzora financira troškove obrane i riješi status njegovih pravnih savjetnika.