Vrijeme kada doručkujemo moglo bi biti povezano s duljinom života. Novo istraživanje pokazuje da je smrtnost bila veća među onima koji su prvi dnevni obrok jeli kasnije.
Znanstvenici su u novom istraživanju analizirali podatke 31.044 odrasle osobe u dobi od najmanje 40 godina, prikupljene u sklopu američkog Nacionalnog istraživanja zdravlja i prehrane od 1999. do 2018. godine. Sudionici navedenog istraživanja naveli su sve što su pojeli i popili tijekom prethodna 24 sata te vrijeme konzumacije tih obroka. Ti su podaci potom povezani s evidencijom umrlih do kraja 2019. godine.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu European Journal of Clinical Nutrition prvim se obrokom smatrao prvi unos kalorija nakon 4 sata ujutro, a posljednjim obrokom posljednji dnevni unos kalorija. Tijekom praćenja koje je trajalo medijanom od 8,6 godina umrlo je 7129 sudionika, među kojima njih 2259 od kardiovaskularnih uzroka.
Nakon što su znanstvenici uzeli u obzir dob, pušenje, tjelesnu aktivnost, kvalitetu prehrane, indeks tjelesne mase, unos energije, prihode i postojeće bolesti, utvrdili su povezanost kasnijeg prvog obroka s većom smrtnošću. U usporedbi s osobama koje su prvi put jele između 7 i 8 sati, smrtnost od svih uzroka bila je 10 posto veća među onima koji su počinjali jesti između 8 i 10 sati. Nadalje, smrtnost je bila 19 posto veća među onima koji su prvi obrok jeli između 10 i 12 sati te 29 posto veća među onima koji su prvi put jeli nakon podneva.
Kod osoba koje su prvi dnevni obrok jele nakon podneva smrtnost od kardiovaskularnih uzroka bila je čak 46 posto veća. Pedesetogodišnjaci koji su prvi dnevni obrok jeli nakon podneva imali su u prosjeku 2,46 godina kraće očekivano preostalo trajanje života, pokazalo je navedeno istraživanje.
Što je pokazala večera?
Vrijeme posljednjeg obroka bilo je povezano sa smrtnošću prema obrascu u obliku slova U. U usporedbi s posljednjim obrokom između 19 i 20 sati, završetak dnevnog unosa hrane prije 19 sati bio je povezan s 13 posto većom smrtnošću od svih uzroka, dok je konzumacija hrane nakon ponoći bila povezana s 27 posto većim rizikom. Prema statističkom modelu, najmanji je rizik zabilježen oko 20 sati.
"Međutim, to ne znači da je večera između 19 i 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za sve", rekao je za ScienceAlert Zhilei Shan, jedan od glavnih autora istraživanja sa Sveučilišta znanosti i tehnologije Huazhong u Kini.
Shan je objasnio da kasno jedenje može poremetiti cirkadijalne ritmove i metabolizam, dok vrlo rani završetak dnevnog unosa hrane može biti povezan s bolešću, dnevnim rasporedom ili manjim unosom energije. Osobe koje su ranije završavale s jelom u pravilu su bile starije i češće su imale postojeće bolesti.
Kasniji obrok kao pokazatelj lošijeg zdravlja
Nakon što je u analizu uključeno vrijeme prvog obroka, duljina razdoblja tijekom kojeg su sudionici tijekom dana unosili hranu nije pokazivala dosljednu povezanost sa smrtnošću. Kasnije jedenje moglo bi biti posljedica ili pokazatelj lošijeg zdravlja, nedovoljnog ili nekvalitetnog sna, smjenskog rada ili socioekonomskih okolnosti.
"Stoga kasnije jedenje treba tumačiti kao mogući pokazatelj rizika i možda kao ponašanje koje se može promijeniti, a ne kao konačan dokaz izravne uzročno-posljedične veze", rekao je Shan.
Nedostaci istraživanja
Glavni nedostaci ranijeg istraživanja i nove analize jesu da su oni opservacijski i da se podaci o vremenu obroka uglavnom se temelje na jednom izvještaju sudionika o hrani i piću konzumiranima tijekom prethodna 24 sata. Na rezultate su mogli utjecati i kronotip, obrasci spavanja te drugi čimbenici koji nisu bili obuhvaćeni analizom.