Arthur Jackson, koji je služio s 3. bojnom, 7. marinaca, 1. Divizije, bio je jedan od 28.000 marinaca koji su sudjelovali u dvomjesečnoj borbi na Peleliu tijekom Drugog svjetskog rata. 1800 ih je poginulo, a bilo je više od 8000 ranjenika.
18. rujna 1944., kada je Jacksonov vod bio stjeran u kut teškim japanskim napadom, potrčao je sasvim sam prema 35 neprijateljskih vojnika, piše u njegovom citatu uz Medalju časti.
"Otvorivši vatru na protivnički bunker, kako bi unutar njega zatočio neprijatelje, bacio je fosforne bombe i druge eksplozivne naprave koje mu je dodao kolega iz mornarice te tako uništio čitav bunker i s njim sve neprijatelje", navodi se dalje u citatu.
Nije se tu zaustavio. Napao je i uništio još 11 japanskih bunkera posve sam, na kraju je sveukupno ubio 50 neprijateljskih vojnika. U knjizi o toj bitci Arta su nazvali 'pomorski korpus jednog čovjeka', prenosi Business Insider.
"Svojim neumoljivim borbenim duhom i odlukom koju je donio tijekom kritične situacije pridonio je potpunom uništenju neprijatelja na južnom dijelu otoka", stoji u citatu. Jackson je bio dva puta ranjen, jednom na Peleiu, a drugi put tijekom bitke na Okinawi. To mu je donijelo još dva ordena Ljubičastog srca, koja se dodjeljuju za ranjavanje tijekom bitki.
"Art Jackson je bio pravi američki junak", rekao je Rocci Johnson, obiteljski prijatelj. "Bio je pripadnik 'najveće generacije'. Da nije bilo muškaraca i žena poput njega, svijet bi danas bio puno drugačiji. Mnogo dugujemo njegovoj posvećenosti većem cilju te se nadamo se da će njegovo naslijeđe poslužiti kao primjer svima onima koji se trenutno bore za slobodu.”
Godine 1961., Jackson, tada kapetan marinaca, bio je stacioniran u Guantanamu kada ga je kubanski špijun koji je radio za Fidela Castra napao nožem. Jackson je izvukao pištolj i ubio ga. Potom je pokušao sakriti tijelo, ali je kasnije otkriveno, a Jackson je uhićen i izbačen iz marinaca.