Samo žele zaboraviti

POVRATAK ŽIGOSANJA Na koži imaju ožiljak koji označava čije su vlasništvo

Slika nije dostupna
Robovlasnički odnos, koliko god se trudili ga zabraniti i skorjeniti, nekako uvijek pronalazi načine da se održi na životu čak i u modernom društvu koje ga na sve načine osuđuje.

Nekoliko centimetara ispod ključne kosti, ispod velike i debele ogrlice, na tijelu 17-godišnje Adriane tintom za tetoviranje ispisano je ime njezina vlasnika.

Kada je imala samo 14 godina, Adriana je postala vlasništvom čovjeka kodnog imena 'Cream' koji joj je obećao ugodan život. Ono na što se zauzvrat morala obvezati je malo 'prljavog posla'. Osim psihičkog zlostavljanja i emotivne patnje, trajni ožiljak nastao tetovažom trajni je podsjetnik na nasilje, strah i zlostavljanje koje svakodnevno proživljava na tisuće žena čiji je život u rukama svodnika, piše Daily Mail.

Policijski službenici otkrili su određene 'znakove', imena prema kojima raspoznaju i uočavaju žrtve trgovine ljudima. Kako stoji u njihovim izvješćima, obično su to tetovaže na kojima je uz ime ili inicijale svodnika iscrtani znakovi poput krune, vreće s novcima ili oznaka za dolar. U velikom broju slučajeva djevojke imaju preko svojeg tijela ispisana čitava imena svodnika i to na nekoliko mjesta od kojih su načešća iznad prepona, na rukama i ispod vrata. Neke su označene bar-kodovima.

Trgovina ljudima: Znakovi prepoznavanja žrtava traffickinga

Svoju tetovažu Adriana je nazvala 'ratnim ožiljkom'. Obred kojeg ni jedna vlast nije uspjela zaustaviti i iskorijeniti evocira vremena u kojima se ovakvim kodovima označavala stoka još iz vremena rimskih bogova, kao i zatvorenici u jednom od najzloglasnijih logora - Auschwitzu.

Adriana je jedna od djevojaka koja je zatražila pomoć udruge 'Survivors Ink'.

Kako bi pomogla ženama i djevojkama da se psihički oporave od nasilja kojeg su pretpjele kao seksualne robinje, udrugu 'Survivors Ink' (Tinta preživjelih) osnovala je Jennifer Kempton s ciljem prikupljanja sredstva za uklanjanje tetovaža koje na koje su bile primorane ne bi li bile označene te kako bi se znalo da nekome pripadaju.

'To je neka vrsta psihičkog distanciranja od prijašnjeg života', kazala je Kempton prilikom opisa djelovanja Udruge.

Jennifer Kempton i sama je bila dijelom mreže trgovine seksualnog roblja, a kada je uspijela izaći iz 'posla' odlučila je život posvetiti pomagajući ostalim ženama i djevojkama koje ne znaju kako se izvući iz tog 'pakla'. Udruga 'Survivors Ink' bavi se prikupljanjem novčanih sredstava za prekrivanje tetovaža koje su trajni ožiljak i svakodnevni podsjetnik na najgore dane u životu velikog broja djevojaka.

'Te tetovaže trajni su podsjetnik na dane koje svaka od njih želi što prije zaboraviti, a ne ih se sjetiti svakim pogledom na svoje tijelo. One zazivaju nalet osjećaja i sjećanja kojih se nitko ne želi sjetitil. Cilj udruge je omogućiti ženama da taj mračan dio života ostave iza sebe, da im pruži novu priliku', kazala je Kempton koju je u 'posao' uveo takozvani 'Salem', čovjek za kojeg je mislila da će je zaštititi nakon što ju je, kada je imala samo 12 godina, silovao bratov prijatelj u njihovu domu.

Kako je bila prodavana, svaki od svodnika trajno je 'ucrtao' svoje ime na njezino tijelo.

'Ono što želim da krasi moje tijelo je ime moje kćeri, želi cvijet na svojoj koži, religiozan lik, leptir koji će mi pokazati da imam krila, da sam slobodna i da mogu letjeti, a ne ime nekog čovjeka koji mi je uništio život', ispričala je Kempton.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook